Suprotno uvriježenim razmišljanjima, depresija je daleko od toga da bi bila samo bolest koju je nužno iskorijeniti. Ona je kriza koja postupno sazrijeva, jedinstvena šansa da izliječimo svoje unutarnje dijete. Pod uvjetom da je prihvaćena i da se na njoj radi, depresija osobi pomaže oplakati svoju prošlost, postati ono što jest, ono što je oduvijek i bila, ali se nije usudila biti iz straha da će drugima smetati, da im se neće svidjeti.

Kroz svjedočanstva osam žena, kroz životne priče koje su njegove pacijentice proživjele i prepričale tijekom svojih psihoterapija, Moussa Nabati izlaže i razvija simptome depresije, njihovo podrijetlo i značenje. Sve te patnje - crne misli, želja za smrću, anoreksija, bulimija, frigidnost, kroničan umor, alkoholizam, nestanak svake želje - kod deprimirane žene upućuju na imaginaran osjećaj krivnje, drevan i nesvjestan, smješten u onom Drugdje i Prije njezina djetinjstva. Taj osjećaj krivnje nije povezan ni s kakvim lošim djelom, nego se kod male djevojčice javlja onda kad je ona bila nemoćan svjedok ili izravna žrtva zlostavljanja ili nasilja (roditeljsko neslaganje, neiskazana ljubav jednoga od njih, seksualno iskorištavanje...).

Razumijevanje mehanizama depresije u žena čitatelju će omogućiti da se upozna s velikim idejama suvremene psihoanalize. Ono će mu prije svega pomoći da još bolje upozna veliki kontinent ženske nutrine, njegovu "zabrinjavajuću čudnovatost", kroz različita životna doba i lica: djevojčice, prijateljice, sestre, supruge, majke, ljubavnice.

Moussa Nabati je psihoanalitičar, doktor psihologije na Pariškome sveučilištu. Obnaša i dužnost kliničara i psihoterapeuta u sklopu posebnog odjela za liječenje depresije.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.