U zbirci priča «Jabuka je svemu kriva», autor, koji piše na jeziku Biblije (hebrejskom) i ujedno je vrstan poznavatelj Svetog pisma, ne raspreda samo na svoj način, duhovit i šarmantan, o vječnim pitanjima kojima se čovječanstvo bavi otkako je Eva u raju nagovorila Adama da zagrize u jabuku s drveta spoznaje, nego je prikupio i sve svoje klasične priče na tu temu. Evo, uostalom, što je sam Kishon napisao na početku ove knjige:
"Biblija je jedinstveno, čudesno djelo, iako je posve drukčija nego što se obično misli. O njezinu nastanku znamo manje nego o tajni piramida. Njezina svestranost pak nadilazi ljudsku sposobnost shvaćanja. Vizija, povijest, poezija, krimić, moral, etika, društvena rubrika i pornografija, sve to se nalazi jedno do drugoga..."

***

Ephraim Kishon (1924-2005) rođen je u Budimpešti kao Ferenc Hoffmann. Godine 1944. upućen je njemačkim transportom u logor smrti Sobibor u Poljskoj, ali se, tajeći svoje židovsko podrijetlo, spašava. Nakon rata završava kiparstvo u metalu na Likovnoj akademiji u Budimpešti. Od 1945. godine piše kazališne komade i satire, a 1947. osvaja prvu nagradu na natječaju za najbolji roman u Mađarskoj svojim prvijencem «Moj češalj». Godine 1949. odlazi iz Mađarske u Izrael, gdje postaje popularni satiričar Ephraim Kishon. Više od 40 godina živio je u braku sa Sarom, a nakon njene smrti, ženi se početkom 2003. godine austrijskom književnicom Lisom Witasek.

Kishonove su knjige do sada tiskane u 43 milijuna primjeraka i prevedene na 37 jezika. Obiteljske priče «Kod kuće je najgore» najčitanija je hebrejska knjiga poslije Biblije. Na hrvatski je prevedeno 18 Kishonovih knjiga.

Ephraim Kishon rodio se u Budimpešti kao Ferenc Hoffmann. U Budimpešti je proveo djetinjstvo i mladost te završio studij kiparstva i slikarstva na Likovnoj akademiji. Za vrijeme drugog svjetskog rata zatočen je u više nacističkih logora, ali je za vrijeme prijevoza u logor smrti Sobibor u Poljskoj pobjegao, te se ostatak rata skrivao kao slovački radnik.

Poslije 1945. mijenja prezime u Kishont i vraća se u Mađarsku gdje piše kazališne komade i satire. Godine 1947. svojim prvencem “Moj češalj” osvaja prvu nagradu na natječaju za najbolji roman u Mađarskoj. 1949. pred terorom komunističkog režima bježi u Izrael, gdje je učeći hebrejski jezik, radio kao bravar, automehaničar i ličilac. Od 1952. sustavno objavljuje političko-satirične crtice i slične tekstove u najčitanijim izraelskim dnevnim novinama “Maariv”, postavši tako popularni satiričar Ephraim Kishon. Živio je u Tel Avivu i Švicarskoj, gdje je u 80. godini života umro od srčanog udara.

Kishonove su knjige do sada tiskane u 43 milijuna primjeraka i prevedene na 37 jezika. Obiteljske priče “Kod kuće je najgore” najčitanija je hebrejska knjiga poslije Biblije. Na hrvatski je prevedeno 18 Kishonovih knjiga, od kojih: "Nije fer, Davide" (1977),"Kita boli more" (1980),"Kod kuće je najgore" (1982), "Nema nafte Mojsije" (1984), "Lisac u kokošinjcu" (1985), "Deva kroz ušicu igle" (1988), "Ništa tu Abraham ne može" (1990), "Još malo pa istina" (1987), "Priručnik za menadžere" (2000), i dr.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.