Ovaj nagrađeni roman Jean-Philippea Toussainta (nagrada Medicis 2005.) priča je o utrci između misli-skitnice i tijela-putnika. Antologijska scena u romanu opisuje policijsku potjeru pekinškim ulicama: dvojica muškaraca i jedna žena tijesno su priljubljeni na jurećem motoru. I likovi i čitatelj u neprestanom su gibanju: avionu, vlaku i spomenutome motoru pridružuju se brod, konj, pogrebna povorka, automobil, pa čak i plivanje.

Bježati, uvijek iznova bježati. Ali od koga i čega? Bijeg radi ponovnog susreta? Radi povratka onoj koju naš junak nije ni trebao napustiti? Odlazak i povratak. Nemir i ubrzanje. Srcu ne smeta vremenska razlika. Hoće li pripovjedač na vrijeme stići na otok Elbu da bi bio na pogrebu Marieina oca? U neprestanoj je žurbi. Promašeni sastanci, iščekivanja, nestanci, praćenje. Ni u jednom trenutku nije dosadno, jer Jean-Philippe Toussaint napisao je bjesomučan pustolovni roman. No to nije sve...

U romanu ima mjesta i za ljubav i za gorčinu, a i za patnju, nježnost i suze. Toussaint uspijeva dobro izmiješati maštu i romansu, smijeh i tugu, neprestano gibanje i nepomičan kadar. Njegovo je pero živo, jednostavno, konkretno, precizno, senzualno, učinkovito. Kinematografsko možda? Jer, Toussaint snima i filmove...

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.