New York, sparni kolovoz 1991. Oko samrtne postelje teško bolesnog, ali još uvijek vrlo živahnog slikara Alika okupljaju se, uz ženu, ljubavnicu i bivšu djevojku (nekoć cirkusantkinju, danas pravnicu) s autističnom kćeri, njegovi prijatelji, ruski imigranti. Dok traju posljednje pripreme, prisjećaju se dogodovština s Alikom i života u Rusiji, obnavljaju stara suparništva i zakopavaju ratne sjekire, ispijaju čaj i(li) votku, dovode svećenika ali i rabina, a na CNN-u se vrte prizori neuspjelog vojnog udara u Moskvi, posljednjeg trzaja komunističkog režima od kojega su svi oni pobjegli...

Imigrantsko iskustvo, slikovit prikaz "ruske duše", oda američkoj životnosti i raznolikosti, neuništiva strast za životom, čitava galerija živopisnih karaktera, sažete ali kompleksne refleksije o životu i smrti, domovini i egzilu, ljubavi i gubitku, bez imalo patetike i melodramatičnosti - sve je to stalo u ovaj kratki roman jedne od najvećih suvremenih ruskih književnica Ljudmile Ulicke, kojim se autorica predstavlja hrvatskim čitateljima.

Pročitaj poglavlje!

Ljudmila Ulicka rođena je 1943. u evakuaciji u Baškiriji i odrasla u Moskvi, gdje je nakon završetka studija radila u genetičkom laboratoriju. Otpuštena je zbog pretipkavanja samizdata, nakon čega radi u kazalištu, piše crtice i tekstove za djecu. Prve priče objavila je krajem 1980-ih, a danas je jedna od najprevođenijih i najnagrađivanijih ruskih prozaistica. Stil joj je na tragu ruskog realizma, piše najčešće iz ženske perspektive o međuljudskim i obiteljskim odnosima, a likovi su joj kompleksni i zaokruženi. Za svoje romane i zbirke priča osvojila je brojne nagrade, a najvažnija su joj djela pripovijest “Sonječka” i romani „Medeja i njezina djeca“, „Veseli sprovod“, „Slučaj Kukocki“, „Daniel Stein, prevoditelj“, „Iskreno vaš“, „Šurik“ i dr.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.