Autoričin roman-životopis Bohumila Hrabala (1914-1997), koji je nastao još za njegova života, pisac je pročitao i autorizirao. Četiri godine se Monika Zgustová sastajala s Hrabalom i slušala njegovo pripovijedanje, rezultat čega je ova svojevsrna šetnja kroz Hrabalovo djetinjstvo u posljednjim danima Austro-Ugarske i Prvoga svjetskog rata, kroz mladost punu muka, međuratno razdoblje u Nymburku, Drugi svjetski rat na kolodvoru u Kostomlatima, kroz prve godine poslije komunističkog prevrata u ljevaonici u Kladnom i u Sabiralištu sirovina u Pragu.

Zgustová pruža uvid u prve Hrabalove pjesničke pokušaje, u njegov unutrašnji svijet u doba slave u šezdesetima i u razdoblju depresija, grižnje savjesti i osjećaja praznine, što se pojavljuju od sedamdesetih. Sjećanjima Hrabala, njegovih prijatelja i protivnika, ali prvenstveno vlastitim pripovijedanjem, autorica je oslikala vrijedan portret pisca koji odbacuje bilo kakvo propovijedanje i moraliziranje i čije je djelo postalo jedinstvena poslanica, ne samo za češke čitatelje.

Knjiga je objavljena u povodu 90. obljetnice Hrabalova rođenja i dopunjena je unikatnim, dosad uglavnom neobjavljenim fotografijama.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.