Ljubomir Pauzin
Slučajni bestijarij ; Meteor je pao na zemlju
- Nakladnik: Aora naklada
- 01/2009.
- 192 str., meki uvez
- ISBN 9789537496142
- Cijena: 15.79 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
"Slučajni bestijarij" roman je sastavljen od fragmentarnih sjećanja neimenovanog pripovjedača, možemo samo nagađati u kojoj mjeri pripovjedač poseže za biografskim iskustvima samog autora, Ljube Pauzina.
Vrlo je vjerojatno da u opisu dječaka koji znatiželjno i s izvjesnim strahopoštovanjem ulazi u radijsku postaju ima sjećanja autora koji je danas, gotovo cijeli jedan radni vijek kasnije, poznat kao urednik dokumentarnog radijskog programa, dapače promotor jedne posebne radijske vrste poznate kao dokumentarna radio drama.
Postupak primijenjen u "Slučajnom bestijariju" vrlo je nalik postupku koji je u osnovi dokumentarnih radio drama: mnogoglasje sjećanja montirano je ovdje u niz slika koje tvore jedinstven zvučni prostor.
U "Bestijariju" ti se glasovi javljaju u prostoru grada na rijeci Kupi, u Karlovcu, gradu čiji prostor obilježavaju formativni događaji pripovjedačeva odrastanja: most nad kojim se pojavljuju vodencvjetovi, zgrada škole koja nosi ime Dragojle Jarnević, obala Kupe,
željeznička pruga na kojoj pogiba pripovjedačeva sestra i čija pogibija određuje njegov daljnji život, kao i središte samoga romana. Sva sjećanja na jedno dječačko odrastanje u socijalističko doba, u provincijskom gradiću, kao da vode tom jednom, ključnom događaju, kad čitatelj ne može a da ne zastane nad besmislenošću te smrti, potpuno očajan.
No, ako sjećanje na pogibiju djevojčice i jest u središtu romana, oštrina tog sjećanja ublažena je samom strukturom romana kojemu zapravo i nije lako utvrditi središte. Riječ je naime, kako nam kazuje i sam pripovjedač, o priči punoj "odvojaka i rukavaca, zavijutaka
i melizama", o pričama koje se "kružno lome, opiru sinkroniji i pravocrtnom redoslijedu." U tim mnogim odvojcima nalazimo "mali egzotični zvjerinjak". U njemu Crna još stoji pored starinskog ormara punog staklenki sa zimnicom i Dugome priča o tome kako je postala prostitutka, ljetnim karlovačkim ulicama korača Rajs sa srebrnim pištoljima, slikar Tićo postavlja izložbe svojih nevidljivih slika, a Slava Raškaj u noći punog mjeseca uvijek nanovo ulazi u Kupu.
U zbirci "Meteor je pao na zemlju" meteor na zemlju pada ravno trideset i osam puta i svaka je njegova putanja neponovljiva. Jednako su tako neponovljivi, kao što primjećuje Branko Maleš u svojoj interpretaciji jedne od pjesama, i mnogi oblici u kojima nam se meteor ukazuje: meteor je stoga ponegdje božanska iskra stvaranja, zatim nezanimljiv pupak koji je iz svemira stigao na planet Zemlju, ponegdje umotan u stvarnosno ruho - puka je hrana, budala koja je pala među Zemljane, zatim aktivni i ambiciozni akter dijaloga između sebe i drugoga sebe...
"Meteor je pao na zemlju" obiluje manje ili više prepoznatljivim referencama na popularnu kulturu i pjesničke prethodnike, na antropološke uvide o tome kad nas je mnogo a kad malo ili pak na drevne mitologije.
Pauzin tako zajedno s Dylanom zaziva "veliku tešku kišu", a na Slamniga upućuje u "naputku apostolskoga/ komornog kvarteta/ koji je kako kažu kužio žene". U spominjanju "nas mračnih mrava jer nas ima više od 150/a to je mnogo", broj 150 nije izabran slučajno; smatra se, naime, da je upravo to maksimalan broj osoba u zajednici koja funkcionira na osnovi osobnih i neformalnih odnosa. A umjesto majanske pernate zmije u Pauzina to je "pernati pas koji izranja iz davne čvrste vode jednom u tisuću godina". (Branko Maleš)
Vrlo je vjerojatno da u opisu dječaka koji znatiželjno i s izvjesnim strahopoštovanjem ulazi u radijsku postaju ima sjećanja autora koji je danas, gotovo cijeli jedan radni vijek kasnije, poznat kao urednik dokumentarnog radijskog programa, dapače promotor jedne posebne radijske vrste poznate kao dokumentarna radio drama.
Postupak primijenjen u "Slučajnom bestijariju" vrlo je nalik postupku koji je u osnovi dokumentarnih radio drama: mnogoglasje sjećanja montirano je ovdje u niz slika koje tvore jedinstven zvučni prostor.
U "Bestijariju" ti se glasovi javljaju u prostoru grada na rijeci Kupi, u Karlovcu, gradu čiji prostor obilježavaju formativni događaji pripovjedačeva odrastanja: most nad kojim se pojavljuju vodencvjetovi, zgrada škole koja nosi ime Dragojle Jarnević, obala Kupe,
željeznička pruga na kojoj pogiba pripovjedačeva sestra i čija pogibija određuje njegov daljnji život, kao i središte samoga romana. Sva sjećanja na jedno dječačko odrastanje u socijalističko doba, u provincijskom gradiću, kao da vode tom jednom, ključnom događaju, kad čitatelj ne može a da ne zastane nad besmislenošću te smrti, potpuno očajan.
No, ako sjećanje na pogibiju djevojčice i jest u središtu romana, oštrina tog sjećanja ublažena je samom strukturom romana kojemu zapravo i nije lako utvrditi središte. Riječ je naime, kako nam kazuje i sam pripovjedač, o priči punoj "odvojaka i rukavaca, zavijutaka
i melizama", o pričama koje se "kružno lome, opiru sinkroniji i pravocrtnom redoslijedu." U tim mnogim odvojcima nalazimo "mali egzotični zvjerinjak". U njemu Crna još stoji pored starinskog ormara punog staklenki sa zimnicom i Dugome priča o tome kako je postala prostitutka, ljetnim karlovačkim ulicama korača Rajs sa srebrnim pištoljima, slikar Tićo postavlja izložbe svojih nevidljivih slika, a Slava Raškaj u noći punog mjeseca uvijek nanovo ulazi u Kupu.
U zbirci "Meteor je pao na zemlju" meteor na zemlju pada ravno trideset i osam puta i svaka je njegova putanja neponovljiva. Jednako su tako neponovljivi, kao što primjećuje Branko Maleš u svojoj interpretaciji jedne od pjesama, i mnogi oblici u kojima nam se meteor ukazuje: meteor je stoga ponegdje božanska iskra stvaranja, zatim nezanimljiv pupak koji je iz svemira stigao na planet Zemlju, ponegdje umotan u stvarnosno ruho - puka je hrana, budala koja je pala među Zemljane, zatim aktivni i ambiciozni akter dijaloga između sebe i drugoga sebe...
"Meteor je pao na zemlju" obiluje manje ili više prepoznatljivim referencama na popularnu kulturu i pjesničke prethodnike, na antropološke uvide o tome kad nas je mnogo a kad malo ili pak na drevne mitologije.
Pauzin tako zajedno s Dylanom zaziva "veliku tešku kišu", a na Slamniga upućuje u "naputku apostolskoga/ komornog kvarteta/ koji je kako kažu kužio žene". U spominjanju "nas mračnih mrava jer nas ima više od 150/a to je mnogo", broj 150 nije izabran slučajno; smatra se, naime, da je upravo to maksimalan broj osoba u zajednici koja funkcionira na osnovi osobnih i neformalnih odnosa. A umjesto majanske pernate zmije u Pauzina to je "pernati pas koji izranja iz davne čvrste vode jednom u tisuću godina". (Branko Maleš)
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
