Konrad Paul Liessmann
Budućnost dolazi! : O sekulariziranim očekivanjima spasenja i razočaranju u vezi s tim
- Nakladnik: Alinea
- Prijevod: Samir Osmančević
- 05/2009.
- 176 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789531801576
- Cijena: 12.61 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Riječ je o vrlo zanimljivoj, aktualnoj i kritičnoj zbirci eseja angažiranog filozofa K. P. Liessmanna, autora niza znanstvenih i esejističkih knjiga o obrazovanju, o estetici, filozofiji kulture, filozofiji medija, filozofiji 19. i 20. st. koja je pisana stilom koji bi morao pobuditi zanimanje i znanstvene zajednice i šireg kruga obrazovanih čitatelja.
U većem eseju 'Budućnost dolazi!', po kojemu je naslovljena knjiga, Liessmann kritički preispituje stavove koji se poput prijetnje nadvijaju nad suvremeno društvo te navodi kako je 'prekasno doći' - temeljni strah naše epohe, tj. maksima epohe glasi 'ne smijemo propustiti vezu: ni s globalizacijom, niti s međunarodnim razvojem, ni vezu s vezom. U svim se zemljama, zanimljivo je, tvrdi isto: drugi su već dalje, a mora se za njima. Takvo 'hvatanje' onih bržih, koji su uvijek ispred nas, udaljuje nas - smatra autor - od samog života, od sadašnjosti i čini nas nesretnim.
A takva pompozno aklamirajuća budućnost zapravo nikad neće ni doći jer svojim 'dolaskom' ona postaje banalna sadašnjost, koja ponovno traži zrcaljenje u nekoj drugoj budućnosti, a koju, dakako, čeka ista sudbina.
"U suprotnosti s ideološkim sloganom 'budućnost dolazi', da bi očuvala svoj učinak vrtloga, budućnost se mora gubiti iz vida, svako ispunjeno obećanje, svaka tehnologija koja se probila, svaka reforma koja jedva da je počela davati rezultate ponovno se mora nadmašiti nečim što obećaje bliska budućnost.
Ovaj "učinak vrtloga" o kojemu govori Liessmann, dijalektika obilate prijetnje i nešto škrtijeg obećanja, koje ne jamči nikakvu sjajnu budućnost već tek najavu mogućnosti da se spomenute prijetnje neće ostvariti, diktira time podivljalu dinamiku socijalne svakodnevice što je u istoj mjeri i na isti način postala zasićena ideologijom budućnosti kao što su teokracije prezasićene prisutnošću religijskog habitusa.
Svećenici ove nove futurokracije su modeme političke stranke i financijske burze, svakojaki menadžeri sa sasvim konkretnim ekonomskim interesima (odatle je i budućnost poslovni projekt, "posao s budućnošću") koji sami sebe provokativno nisu skrivali ni prije, u orakulima, proročanstvima i ostalim vidovima multifuturoloških kompanija, sekularnih ili crkvenih, svejedno.
Utoliko se, ponovno, Burgerova skepsa spram povijesti i prošlog ovdje nužno mora okrenuti u suprotnom smjeru - u oprez spram obećanja budućnosti, dolazećeg koje uopće ne želi doći niti će zapravo doći već će svoj pseudoutopijski sadržaj delegirati na neki drugi vremenski trenutak, neku drugu legislatura promjenu znanstvene paradigme ili tehnološki pomak.
U sedam eseja koji slijede: 'Volja za prividom. O istini i laži'; 'Granice i prekoračenje granica'; 'Krivulje obrazovanja'; 'Patrola u ničijoj zemlji'; 'Kultur-inflacija'; 'Društvo bez vizije. Živjeti s nesigurnostima'; 'Oskudica u izobilju' - Liessmann kritički propituje neke od ključnih tema današnjice koje se smatraju samorazumljivima, pri čemu se pita o mogućoj uspostavi drukčijeg društvenog poretka od vladajućeg u većem dijelu svijeta što bi trebalo potaknuti pogotovo studente društveno-humanističkih znanosti - na postavljanje novih pitanja.
U većem eseju 'Budućnost dolazi!', po kojemu je naslovljena knjiga, Liessmann kritički preispituje stavove koji se poput prijetnje nadvijaju nad suvremeno društvo te navodi kako je 'prekasno doći' - temeljni strah naše epohe, tj. maksima epohe glasi 'ne smijemo propustiti vezu: ni s globalizacijom, niti s međunarodnim razvojem, ni vezu s vezom. U svim se zemljama, zanimljivo je, tvrdi isto: drugi su već dalje, a mora se za njima. Takvo 'hvatanje' onih bržih, koji su uvijek ispred nas, udaljuje nas - smatra autor - od samog života, od sadašnjosti i čini nas nesretnim.
A takva pompozno aklamirajuća budućnost zapravo nikad neće ni doći jer svojim 'dolaskom' ona postaje banalna sadašnjost, koja ponovno traži zrcaljenje u nekoj drugoj budućnosti, a koju, dakako, čeka ista sudbina.
"U suprotnosti s ideološkim sloganom 'budućnost dolazi', da bi očuvala svoj učinak vrtloga, budućnost se mora gubiti iz vida, svako ispunjeno obećanje, svaka tehnologija koja se probila, svaka reforma koja jedva da je počela davati rezultate ponovno se mora nadmašiti nečim što obećaje bliska budućnost.
Ovaj "učinak vrtloga" o kojemu govori Liessmann, dijalektika obilate prijetnje i nešto škrtijeg obećanja, koje ne jamči nikakvu sjajnu budućnost već tek najavu mogućnosti da se spomenute prijetnje neće ostvariti, diktira time podivljalu dinamiku socijalne svakodnevice što je u istoj mjeri i na isti način postala zasićena ideologijom budućnosti kao što su teokracije prezasićene prisutnošću religijskog habitusa.
Svećenici ove nove futurokracije su modeme političke stranke i financijske burze, svakojaki menadžeri sa sasvim konkretnim ekonomskim interesima (odatle je i budućnost poslovni projekt, "posao s budućnošću") koji sami sebe provokativno nisu skrivali ni prije, u orakulima, proročanstvima i ostalim vidovima multifuturoloških kompanija, sekularnih ili crkvenih, svejedno.
Utoliko se, ponovno, Burgerova skepsa spram povijesti i prošlog ovdje nužno mora okrenuti u suprotnom smjeru - u oprez spram obećanja budućnosti, dolazećeg koje uopće ne želi doći niti će zapravo doći već će svoj pseudoutopijski sadržaj delegirati na neki drugi vremenski trenutak, neku drugu legislatura promjenu znanstvene paradigme ili tehnološki pomak.
U sedam eseja koji slijede: 'Volja za prividom. O istini i laži'; 'Granice i prekoračenje granica'; 'Krivulje obrazovanja'; 'Patrola u ničijoj zemlji'; 'Kultur-inflacija'; 'Društvo bez vizije. Živjeti s nesigurnostima'; 'Oskudica u izobilju' - Liessmann kritički propituje neke od ključnih tema današnjice koje se smatraju samorazumljivima, pri čemu se pita o mogućoj uspostavi drukčijeg društvenog poretka od vladajućeg u većem dijelu svijeta što bi trebalo potaknuti pogotovo studente društveno-humanističkih znanosti - na postavljanje novih pitanja.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
