Rime. Poezija
- Nakladnik: Matica hrvatska
- Prijevod: Mate Maras
- 11/2009.
- 693 str. , tvrdi uvez
- ISBN 9789531508698
- Cijena: 65.03 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Premda se pjesme jednog od najvećih svjetskih genija likovnoga stvaralaštva i svojom umjetničkom vrijednošću ne mogu mjeriti s njegovim likovnim ostvarenjima, nedvojbeno je da njegov kanconijer sastavljen od 302 pjesme, uglavnom madrigala i soneta, potvrđuje iznimnu autorovu umjetničku i ljudsku osobnost.
Stihovi koje je Michelangelo u dokolici pisao do duboke starosti ostavljaju jasne tragove diletantizma, ali diletantizma u najboljem smislu te riječi: iako njegov pjesnički izraz nije ni dotjeran ni završen, a misao bez dubljih uvida i »jačih poruka«, u njegovim se stihovima susreću i »tragična snaga, tmurna melankolija, herojska čežnja, ukratko neporeciv intenzitet osjećaja« i »neki nasilan i čudnovat humor« iz kojeg »provaljuje kadšto dublji i ozbiljniji glas kao znak ispaćene i samotničke duše« (Mate Maras).
Michelangela Buonarrotija (1475-1564) pratio je za života "neprovjeren glas misaona i tajanstvena pjesnika" budući da je njegov kanconijer tiskom objavljen gotovo šezdeset godina nakon njegove smrti u lošem i proizvoljno priređenom izdanju. To je vjerojatno i glavni razlog njegova marginalnog mjesta i nepotvrđene reputacije u talijanskoj književnosti.
Zaviri u knjigu!
"Kad se početkom 16. stoljeća kipar i slikar Michelangelo Buonarroti (1475-1564) pročuo po svojim pjesmama, one su bile iznimno daleko od modela koji je obilježio cijelo prethodno stoljeće u talijanskoj lirici. Njegovi su stihovi bili neobični zbog toga što pjesnik nije prihvatio sheme i konvencije onovremenoga ukusa - oponašanje Petrarke, uz primjese danteovskih i stilnovističkih utjecaja - ali još više zbog toga što mu je manjkalo prikladne književne naobrazbe i dostatne umjetničke discipline.
Posljedica toga bila je izvještačenost i tvrdoća koje su karakteristične za pisce čija se misao mučno bori s formom da nađe vlastit put, uspijevajući se osloboditi tek na mahove i uz velike napore. Svjestan tih nedostataka Michelangelo je znao reći da poezija nije njegova umjetnost, kao što je uostalom govorio i za svoje slikarstvo i arhitekturu, te zacijelo i na njega otpada dio krivnje što je kao pjesnik ostao podcijenjen kod kasnijih kritičara i čitatelja".
Mate Maras "Portret umjetnikove duše" : Više!
Stihovi koje je Michelangelo u dokolici pisao do duboke starosti ostavljaju jasne tragove diletantizma, ali diletantizma u najboljem smislu te riječi: iako njegov pjesnički izraz nije ni dotjeran ni završen, a misao bez dubljih uvida i »jačih poruka«, u njegovim se stihovima susreću i »tragična snaga, tmurna melankolija, herojska čežnja, ukratko neporeciv intenzitet osjećaja« i »neki nasilan i čudnovat humor« iz kojeg »provaljuje kadšto dublji i ozbiljniji glas kao znak ispaćene i samotničke duše« (Mate Maras).
Michelangela Buonarrotija (1475-1564) pratio je za života "neprovjeren glas misaona i tajanstvena pjesnika" budući da je njegov kanconijer tiskom objavljen gotovo šezdeset godina nakon njegove smrti u lošem i proizvoljno priređenom izdanju. To je vjerojatno i glavni razlog njegova marginalnog mjesta i nepotvrđene reputacije u talijanskoj književnosti.
Zaviri u knjigu!
"Kad se početkom 16. stoljeća kipar i slikar Michelangelo Buonarroti (1475-1564) pročuo po svojim pjesmama, one su bile iznimno daleko od modela koji je obilježio cijelo prethodno stoljeće u talijanskoj lirici. Njegovi su stihovi bili neobični zbog toga što pjesnik nije prihvatio sheme i konvencije onovremenoga ukusa - oponašanje Petrarke, uz primjese danteovskih i stilnovističkih utjecaja - ali još više zbog toga što mu je manjkalo prikladne književne naobrazbe i dostatne umjetničke discipline.
Posljedica toga bila je izvještačenost i tvrdoća koje su karakteristične za pisce čija se misao mučno bori s formom da nađe vlastit put, uspijevajući se osloboditi tek na mahove i uz velike napore. Svjestan tih nedostataka Michelangelo je znao reći da poezija nije njegova umjetnost, kao što je uostalom govorio i za svoje slikarstvo i arhitekturu, te zacijelo i na njega otpada dio krivnje što je kao pjesnik ostao podcijenjen kod kasnijih kritičara i čitatelja".
Mate Maras "Portret umjetnikove duše" : Više!
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.