"Simurg" je izrazito lirska, autobiografski intonirana intimna reminiscencija na bukoliku slavonske ravnice. S odrastanjem pripovjedač otkriva panonski zavičaj kao duboki pejsaž natopljen poviješću, doslovno kao "civilizaciju" koja seže beskonačno duboko u vrijeme: prvo ono povijesno uključujući i ono pretpovijesno, prenošeno samo nesvjesnom i mitskom predajom. U toj dalekoj dubini pisac nalazi mitsku pticu Simurga, metaforu spoznaje.

"Simurg" Stanka Andrića šarolika je slika Slavonije, u kojoj su svoje mjesto našle i bake, krave ("neusporedive krave, zdepasti anđeli čuvari našeg djetinjstva!"), te biblioteka župnika. "Brzo sam i pohlepno učio gramatiku godišnjih doba, to uzbudljivo gradivo koje s pravom zauzima središnje mjesto u programima pučkoškolskih razreda, tu fundamentalnu četverostruku razdiobu raznolikosti svijeta" – zabilješka koja je znakovita za pripovijedanje koje kao da dolazi iz posve drugog vremena i svijeta. (Cornelius Hell, "Die Furche", Beč)

Stanko Andrić rođen je 1967. u Strizivojni kod Ðakova. Diplomirao francuski i latinski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirao i doktorirao na Odsjeku za srednjovjekovne studije Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti. Zaposlen je u Hrvatskom institutu za povijest. Živi u Osijeku. Do sad je objavio knjige: "Povijest Slavonije u sedam požara" (1992) "Enciklopedija ništavila" (1995), "Čudesa svetoga Ivana Kapistrana - povijesna i tekstualna analiza" (1999), "Dnevnik iz JNA i druge glose i arabeske" (2000), "Potonuli svijet. Rasprave o slavonskom i srijemskom srednjovjekovlju" (2001), i dr.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.