Treba hrabrosti latiti se tako središnje teme refleksije o umjetnosti, a taj je posao u ovoj knjizi obavljen u povezanosti akribije i spekulativnih izleta, kako je jedino i moguće. Temeljni okvir je povijest filozofije, dakle i rasprave koje prethode razdoblju središnje uloge pojma genija u shvaćanju umjetnost. Teorijski je najzanimljivije pitanje suvremenog stvaranja i relevantnosti pojma genija u dvadesetom stoljeću pa i danas.

U luku od antike do današnjeg dana pojam genija nije razmotren samo tamo gdje je nominalno prisutan nego i tamo gdje se stvaratelj pojavljuje kao problem, a uzeti su u obzir i posebni aspekti, na primjer rodna određenost pa onda pokušaji posebno znanstvenog ispitivanja psihologije pa i fiziologije stvaratelja, granična područja (gotovo dva stoljeća rasprave o ludilu i geniju!). Inovativni je pristup najnovijem zbivanju nestanka i ponovnog pojavljivanja iznimnosti stvaranja u tzv. postmoderni. (Nadežda Čačinovič)

Pojam genija iznimna je i osobita filozofijska, napose estetička tema koja svoje mjesto ima još u antičkim raspravama kada je povezivana s daimonom kao stvaralačkim duhom, a svoj vrhunac doživljava u filozofiji klasičnog njemačkog idealizma koji je inzistirao na tomu da se genij treba razumijevati s onu stranu racionalističkih postavki kakvima su sklone na empirizmu i racionalizmu utemeljenje znanosti. Riječ je o prvoj u nas sistematiziranoj filozofijskoj studiji o pojmu genija koja na jednome mjestu objedinjuje sve relevantne pristupe pojmu.

Autor ne piše studiju deskriptivno, već kritički provlači tezu o geniju kao umjetničkom, a ne znanstvenom pojmu. Također, autor ne ostaje u granicama klasičnog njemačkog idealizma i književnog romantizma u kojima je pojam genija bio najzastupljeniji, već nastoji propitati mogućnosti razumijevanja genija u suvremenim filozofijskim, odnosno estetičkim raspravama, interpretacijama i pristupima. (Goran Gretić)

Goran Sunajko rođen je 1978. u Zagrebu. Docent je i viši znanstveni suradnik na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Diplomirao je i magistrirao iz filozofije politike na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu te doktorirao filozofiju na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Objavio je šest autorskih knjiga, između ostalih "Metafizika i suverenost" (2015) i "Estetika ružnoga" (2018), i sedam uredničkih, te brojnih znanstvenih i stručnih radova u časopisima i zbornicima te preko petsto enciklopedijskih članaka iz filozofije, politologije i kulture u izdanjima Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža.

Predgovorima i pogovorima popratio je neka od kapitalnih djela klasičnoga njemačkog idealizma (Kantovu "Kritiku čistog uma", "Kritiku praktičkoga uma" i "Kritiku moći suđenja" te Hegelovu "Fenomenologiju duha" i "Enciklopediju filozofijskih znanosti") te Arendtinu studiju "Eichmann u Jeruzalemu".

Bavi se estetikom, ontologijom i filozofijom politike, a osobita mu je usmjerenost fenomenologiji, francuskoj prosvjetiteljskoj filozofiji, njemačkomu idealizmu i filozofiji egzistencije.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.