"Estetika ružnoga" je filozofska studija u kojoj Goran Sunajko (docent na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu) afirmira "drugu stranu" estetike, koja kroz filozofsko mišljenje ružnoga otvara svojevrsnu "estetičku pobunu" protiv dominacije metafizičkog ideala ljepote kao harmonije, proporcije i simetrije. U knjizi se provlači teza da estetika, kao nauk o lijepome, svoj emancipacijski smisao duguje zapravo ružnome jer ona nastaje kao osjetilno (aisthesis) iskrivljenje i deformacija u odnosu na formu kao ideju sklada, cjeline i dovršenosti.

Autor pokazuje da se o lijepome nema što misliti jer se ono bespojmovno i bezinteresno sviđa (Kant), odnosno privlači, bez obzira na samo mišljenje privlačne stvari ili predmeta, dok ružno tjera um na mišljenje i preispitivanje kako u lijepome ne prepoznati lijepo, odnosno kako u ružnome ne prepoznati ružno. Stoga je hipoteza studije kako ružno u modernom i osobito postmodernom razumijevanju više nije negacija ili antiteza lijepome kao ideji (formi), već je sâmo postalo idejom koja pruža pravo za biti krivim, deformiranim, asimetričnim, disproporcionalnim i neskladnim.

Svoju argumentaciju autor razmatra kroz pitanja opće estetike, ali i kroz uvide u književnosti, muzici, slikarstvu i arhitekturi, koristeći "kategorije odmaka" poput groteske, laži, disonance, neidentičnosti, neformnosti, zla, ludila, buke, dekonstrukcije, nesuglasnosti i suvišnosti. U suvremenome, sve više estetiziranome svijetu, u kojem se ideal ljepote gotovo nasilno nameće, afirmacija ružnoga zrcali njegovo priznanje kao autentičnog modusa egzistencije za biti drukčijim.

Goran Sunajko rođen je 1978. u Zagrebu. Docent je i viši znanstveni suradnik na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Diplomirao je i magistrirao iz filozofije politike na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu te doktorirao filozofiju na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Objavio je šest autorskih knjiga, između ostalih "Metafizika i suverenost" (2015) i "Estetika ružnoga" (2018), i sedam uredničkih, te brojnih znanstvenih i stručnih radova u časopisima i zbornicima te preko petsto enciklopedijskih članaka iz filozofije, politologije i kulture u izdanjima Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža.

Predgovorima i pogovorima popratio je neka od kapitalnih djela klasičnoga njemačkog idealizma (Kantovu "Kritiku čistog uma", "Kritiku praktičkoga uma" i "Kritiku moći suđenja" te Hegelovu "Fenomenologiju duha" i "Enciklopediju filozofijskih znanosti") te Arendtinu studiju "Eichmann u Jeruzalemu".

Bavi se estetikom, ontologijom i filozofijom politike, a osobita mu je usmjerenost fenomenologiji, francuskoj prosvjetiteljskoj filozofiji, njemačkomu idealizmu i filozofiji egzistencije.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.