Zbornik radova povodom dvjestote obljetnice rođenja Karla Marxa, u kojem su zastupljeni autori/ice: Rade Kalanj, Lino Veljak, Žarko Paić, Katarina Peović Vuković, Marko Kos, Ankica Čakardić, Petra Kurtović, Željko Pavić, Ivan Markešić, Gracijano Kalebić, Damir Hršak, Matko Meštrović, Maroje Višić, Heda Festini, Antonio Grgić i Goran Sunajko.

Filozofija jednog od najznačajnijih mislilaca u povijesti – Karla Marxa, nije filozofija jedne nacije, države ili partije – ona je filozofija čovjeka i njegova svijeta. Uzdižući se ponad svakog partikularizma, ona vrijedi na svim razinama mišljenja koje se opire čovjekovu podvrgavanju zakonitostima kapitalizma i vrijednostima koje on proizvodi, dovodeći čovjeka u vlastito otuđenje. Stoga pristajati uz Marxa danas nije nikakvo ideološko nagnuće, nego odabir jedne misli koja nastoji čovjeku pružiti autentičan i dostojan život, narušen ne samo kapitalističkom paradigmom nego i svim onim komunističkim režimima koji su se nelegitimno pozivali na Marxa, negirajući samu njegovu misao.

Marxova snaga i danas počiva na ustrajnoj vjeri u humanističke ideale i samo ako nismo spremni od njih odustati i kapitulirati pred hegemonijskim svjetonazorima, ovaj zbornik ima smisla. S mišljenjem Marxa danas, ne ostajemo samo na idealima, nego na praktičnoj mogućnosti promjene svijeta u kojem bi čovjek uvijek iznova bio na prvome mjestu.

Povodom 200 godina Karla Marxa

U povijesti filozofije ne postoji mislilac koji je istodobno tako ispravno i tako pogrešno shvaćen kao što je to slučaj s Karlom Marxom. Prije 200 godina, 5. svibnja 1818. u pruskom je Trieru zabilježeno rođenje jednog od najznačajnijih mislilaca u povijesti. Mislilac tisućljeća, prema nekim proglasima, ubrzo je prestao biti samo njemačkim, pronalazeći se u mišljenju svijeta koji je postao njegov predmet. Za razliku od Wagnerova stava prema kojem “biti njemačkim znači raditi neku stvar radi nje same”, što je Adorno kasnije nazvao “vrhuncem njemačkoga kolektivnog narcizma”, Marx je radio stvar radi nje same, no ona nije bila samo njemačka, ona je postala svijet i borba za čovjekov slobodni položaj u njemu.

Marxova misao, tako, nije filozofija jedne nacije, države ili partije, ona je filozofija čovjeka i njegova svijeta, onkraj svih zadanih društvenih određenja i usprkos njima. Iz tog je razloga svaki politički režim koji je nastojao Marxa učiniti nacionalnim, državnim ili partijskim izvršio bezočnu prevaru, negaciju Marxa u njegovoj biti, kao što su to učinili i oni koji su u Marxu vidjeli ljevičarsku ideologiju umjesto vrijednosti ljudskih prava za koje se on bori, upravo nasuprot njima. Razlog je to zbog kojeg smo odlučili objaviti knjigu koja će danas nastojati ukazati na trajnu važnost i vrijednost njegove misli koja kao nepomirljiva i progresivna revolucionarna svijest probija u svijet uvijek kad on okreće leđa čovjeku.

U knjizi su tako zastupljeni različiti prilozi nastali u namjeri prikazivanja važnosti goleme i široke Marxove misli u pojedinim njezinim segmentima, od ekonomije, politike, religije, tehnike, feminizma, ideologije, umjetnosti, rada i otuđenja. Svi su oni na osobit i različit način, e pluribus unum, dokazali prisutnost Marxove misli danas kad se ona, nažalost, suvremenoj kapitalističkoj i tehnokratskoj svijesti čini samo romantiziranom tlapnjom minulih vremena. No, stvarnost je drukčija jer čovjek nikad kao danas nije bio toliko izložen kapitalističkom sustavu i, što je još pogubnije, njegovu pogledu na svijet, pa se i Marx sam često nameće kao izlaz, ne samo kao ekonomija nego upravo kao pogled na svijet. Imajući na umu da su ekonomski uvjeti i struktura ekonomije danas posve različiti od onih njegova doba, Marx je opisao, analizirao i izvršio i danas nenadmašenu kritiku kapitalističkog sustava i svega što iz njega proizlazi.

No, snaga Marxova humanizma i danas ostaje u središtu razumijevanja čovjeka i svijeta. Mogućnost mišljenja nekog novog i boljeg svijeta za Marxa nije ležala u pretpostavci čovjekove iskvarenosti jer bi u tom slučaju zamisao boljeg svijeta, komunizma kao “novog humanizma” logički bila proturječna te se zato Marxovo poslanje, koliko god sličnosti bilo, ne može izjednačiti s kršćanstvom koje za pretpostavku ima iskvarenog, otpalog čovjeka kojeg se na pravi put vraća u nekom prekosvjetovnom životu, uz naloge za ponašanje u sadašnjem. Marxov naum bio je “oslobađanje od okova” u ovom svijetu snagom vlastite prakse, pa se i suvremeno približavanje određenih kršćanskih strujanja koja kao “horizont bitka” vide svijet očituje upravo u približavanju Marxu.

Stoga se danas na 200. obljetnicu njegova rođenja nismo okupili (a ni ovaj zbornik ne objavljujemo) zato što je Marx bio u pravu jer bi time okupljanje bilo izlišno, nego upravo zato što je “pogriješio”. A pogriješio je u tome što je vjerovao u izvorni humanizam koji je empirija demantirala. Marxova snaga nije u onome u čemu je bio u pravu, nego u onome u čemu je pogriješio, u ustrajnoj vjeri u humanističke ideale. Samo ako nismo spremni odustati od ideala i kapitulirati pred kapitalističkim svjetonazorom, naše okupljanje ima smisla. Ako izgubimo ideale, nije gotovo samo s idealima, nego i sa svijetom i s nama samima. Ako odustanemo od Marxa, ne odustajemo samo od ideala, nego od stvarne mogućnosti za promjenom svijeta u kojem bi čovjek ponovo bio na prvom mjestu.

Goran Sunajko i Maroje Višić

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.