Svima treba biti dopušteno da govore što misle, pa je zasigurno i vrlo pohvalno kada pravnici, historičari, ekonomisti i liječnici govore o ljudskim pravima, slobodi, pravednosti i moralu; problem se jedino sastoji u tome da je za filozofiju ustanovljena istina da ni sloboda, ni pravo, ni ono ljudsko, ni pravednost kao takvi nisu i ne mogu biti u svojoj biti dostupni tim inače društveno i politički vrlo korisnim znanostima. A to je spoznaja jamačno moglo biti, a vrlo je često i bila, jedina utjeha i 'pathos' filozofije.

Mi se danas nalazimo na putu u moderno pluralističko građansko društvo, pravnu državu i parlamentarnu demokraciju. Međutim, taj put nije i ne može biti jednostavan i neproturječan, jer nam nedostaje čitav niz materijalnih i duhovnih pretpostavki za njegovo ozbiljenje, uvjeti koje se ne može tako lako steći, načini i oblici življenja koji se vrlo postupno, a često i mukotrpno izgrađuju.

To suvremeno građansko društvo visoko je racionalizirana i normirana tehničko-znanstvena civilizacija, koja zahtijeva strogo poštovanje pozitivnih pravnih sustava kao i u njoj vladajućih i prihvaćenih moralnih i kulturnih vrednota. Ono je utemeljeno na autonomnom razvoju tehničkih znanosti, tehnologije i neslućenom racionalizmu cjelokupne prakse života, te isto tako vrlo visokom stupnju demokratizacije svih vidova života, a to ujedno znači da takva društva posjeduju unutrašnje mehanizme koji omogućuju uglavnom tolerantno, racionalno i efikasno rješavanje društvenih konflikata.

Valja naglasiti daje to vrlo sofisticirano razrađen ali i rigorozan sustav "pravednosti", koji zapravo teško podnosi, odnosno vrlo lako onemogućuje nesustavno ponašanje i djelovanje. Drugim riječima, sve što je mimo i izvan tog općeprihvaćenog sustava racionalnog djelovanja, može postojati samo kao egzotični alternativni pokreti i pokušaji, a tolerira se zapravo u sferi privatnosti, te u protivnom biva, dakako u okviru pravnog sustava, rafinirano i nemilosrdno onemogućeno.

U toj tehničko-znanstvenoj civilizaciji, u kojoj je privredna racionalnost obuhvatila i zahvatila univerzalno sve vidove života, i filozofija ima, naravno, svoje mjesto u "društvenoj podjeli rada". Njena je uloga u tim društvima samo do punoće dovedeno stanje u kojemu se i mi, tek u početnim oblicima, nalazimo. Filozofijom se bave manje grupe ljudi po univerzitetima, mali ezoterični krugovi koji imaju punu slobodu naučavanja i istraživanja, kao i mnogobrojne simpozije. U životu naroda, države oni uglavnom ne znače mnogo, zasigurno ništa odlučujuće, i valja naglasiti da ti isti krugovi to stanje stvari smatraju uglavnom prihvatljivim i normalnim.

Kao i o mnogim stvarima i o tome se Heidegger izrazio vrlo poučno: "Stoga je filozofija uzeta izvana samo ukras, možda poučak i izložak kulture, možda još i komad nasljeđa čiji je temelj izgubljen. Tako moraju mnogi uzimati filozofiju, i to upravo tamo i onda kada je ona i gdje je ona za malobrojne nužda." (Goran Gretić)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.