Knjiga "Ljeto za tri godišnja doba" prva je žurnalistička knjiga Željka Ivanjeka, poslije desetak drugačijih, među kojima je kritika posebno izdvojila i pohvalila "Mali rječnik romantizma" (2001), "Staljingrad" (2010) i "Poluistine" (2012; sabrane pripovijesti). Njen prvi oblik, i poticaj, bio je novinski feljton, koji je podigao nakladu jednom dnevniku za nekoliko tisuća primjeraka, pa je ovo sada prerađena, knjižna varijacija.

Spojem priče, odnosno anegdote, eseja i ljetopisa pisac stvara mješavinu namijenjenu zabavi i pouci. U kratkim poglavljima, kronološki je sabran pregled njegovih ljetovanja, od 1966 – 1996. No, knjiga je više od "lažirane" autobiografije, od cjelovitosti života svedenog na ljetne mjesece, i na samo ljetovanje; ona teži osvijetliti makar neke "povijesne" momente bivše Jugoslavije i prve godine Republike Hrvatske, i to pomoću autorskih tablica o zbivanjima u društveno–političkom i kulturnom životu, posebno zabavno–glazbenom.

Ljetujući na Hvaru, u Fažani, u Mošćeničkoj Dragi, pa u američkoj Louisiani i francuskoj Provansi itd., Ivanjek piše o nama i vama, o domaćem i stranom, tražeći pouzdane definicije u vlastitom svijetu što se raspao s jednom zemljom i njenim društveno–političkim sustavom. Tko smo to mi, a tko oni?

Ova kronika ljetovanja može se, jednako tako, čitati kao kronika "krivog" odrastanja, odnosno opis jednog naraštaja koji je uživao sreću socijalizma i doživio njegov vrhunac u krvoproliću i ratu 90-ih. I to u takozvanim najboljim godinama.

Željko Ivanjek rodio se 30. prosinca 1954. u Zagrebu. Gimnaziju je završio na Trešnjevci te jednu godinu u SAD-u. Na četvrtoj godini prestao studirati indologiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao novinski urednik, novinar, televizijski redatelj i scenarist. Napravio je osamdeset dokumentarnih i dokumentarno-igranih filmova, među kojima jesu: Alberto Fortis: Put po Dalmaciji, James Joyce u Puli (1981), serije Prizori iz prošlog stoljeća (1982–5), U potrazi za izgubljenim vremenom (1991), Kroz Hrvatsko zagorje itd. Autor je kazališne drame Legenda o Josipi. Zaposlen kao novinar u Jutarnjem listu.

Dosad je objavio knjige: "U sjeni Južnog medvjeda" (roman za djecu, 1978.), "Antologija američke kratke priče" (1985.), "Peto razdoblje" (samostalni broj časopisa Quorum, izbor prevedenih eseja, 1987.) "Epicikli u azilu" (sastavi – kratke priče, 1988.), "Kraj povijesti" (sastavi – kratke priče, 1989.), "Knjiga pingvina" (roman za djecu, 1992.), "Mali rječnik romantizma" (2001.), "350.332 udarca" (kratke priče, 2003.), "Pohvala zaboravu" (eseji i članci, 2006.), "Vunderkindova smrt" (poezija, 2007.), "Staljingrad" (roman, 2010.), "Poluistine" (kratke priče, 2012.), "Ljeto za tri godišnja doba" (eseji, 2015.) i "Brk i Vrabac" (roman, 2019.), "Pongračevo" (kratke priče, 2020.). Knjigu "Branko Belan – zaboravljeni klasik" (esej, 2018.) napisao s Nenadom Polimcem. Jedan je od autora u više monografija: "Lasta" (2009.), "Pedeset godina Satiričkoga kazališta Kerempuh" (2014.), "Veličanstveni Vranyczanyjevi" (2016.) i dr. Dobitnik je nagrade August Šenoa za "Mali rječnik romantizma" i nagrade Marin Držić za dramu "Legenda o Josipi".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.