"Puteni nametnik" roman je o umiranju – Igor Rajki propituje svijest čovjeka na samrti, odnos ličnosti i stvarnosti, iluzije i smrtnosti. U sudaru biološkog i kulturnog svi se jezični, društveni, filozofski i religijski koncepti pokazuju nedostatnima kada se suoče s konačnošću postojanja ljudskog bića.

Kao i obično kod Rajkija, središnji motiv je upravo čin pisanja romana i u tome se očituju sva obilježja njegova samosvojnog izričaja: eksperimentira s formom, žanrom i temom, virtuozno se poigrava jezikom u rasponu od neočekivanih igri riječima pa do jezičnih dvosmislica, stvara vlastite kovanice, kreće se amo-tamo između fantastike i zbilje, ruši mitove i krši tabue, uvijek duhovito.

U romanu u kojem se Zagreb otkriva na neočekivan način često su, osim humora, ključna grafička i koncepcijska poigravanja s tekstom i varijacije sadržaja. Unatoč svim navedenim avangardnim i postmodernističkim značajkama, kod Rajkija ne nedostaje političke provokativnosti. Na zabavan način i kroz razbarušenu fabulu djetinju maštovitost, bajkovite elemente i detalje stvarnosti spaja u štivo koje ne robuje nikakvim konvencijama. U zbrci fizičkog i metafizičkog  izranja groteskni prikaz društvenog i duhovnog života iskazan inovativnim i kreativnim jezikom.



***

Igor Rajki, rođen je 1965. godine u Zagrebu. Piše kratke proze, romane, drame i eseje, te knjige za djecu i mladež. Od 1990. redovito objavljuje tekstove u raznim novinama za kulturu i književnim časopisima. Napisao je nekoliko dramskih komada, a u produkciji Dramskog programa Hrvatskog radija izvedeno mu je nekoliko radio–igara.

Važnija djela su mu: "Mamac za duhove" (2003), "Katalog o božjim dostavljačima" (2000), "Umoreske" (2006), "Nebeska semantika" (2007), "Dobro izgledaš" (2008), "Stalak za poljupce" (2010), "Puteni nametnik" (2014) i "Atavizmirenja!" (2014). Zastupljen je u nekoliko antologija: "Najbolje hrvatske priče" 2006. (Zagreb, 2007), "Zbirnik, antologija pripovijesti za mladež" (Zagreb, 2004) te "Blizine, nigdine i fritule" (Zagreb, 2011).

Dobitnik je nagrade književnog časopisa Nomad te dviju nagrada za kratku priču "Zlatko Tomičić" (Karlovac, 2008. i 2010). Njegov dramski tekst za djecu "Čarobnjak" dobio je prvu nagradu na Ogulinskom festivalu bajki 2010. Jedan je od autora u nagrađivanom dramskom omnibusu "Zagrebački pentagram" (ZKM 2009). Za proznu knjigu "Posuđene ispričnice" (2011) dobiva godišnju Nagradu Grigor Vitez za 2011., a njegov roman "Detektor istine" (2012) bio je u finalu književne nagrade T-portala za najbolji roman te u užem izboru za nagradu "Meša Selimović".

Igor Rajki (1965., Zagreb) svestran je autor prepoznatljivo nekonvencionalnog stila. Piše kratke proze, romane, drame i eseje te knjige za djecu i mladež. Izvedeno mu je nekoliko dramskih komada, a u produkciji Dramskog programa Hrvatskog radija više radio-igara. Zastupljen je i u nekoliko antologija.

Dobitnik je nagrade za roman književnog časopisa Nomad te dviju nagrada za kratku priču Zlatko Tomičić (Karlovac, 2008. i 2010). Njegov dramski tekst za djecu "Čarobnjak" dobio je prvu nagradu na Ogulinskom festivalu bajki 2010. Jedan je od autora u nagrađivanom dramskom omnibusu "Zagrebački pentagram" (ZKM 2009.). Za proznu knjigu "Posuđene ispričnice" (2011.) dobio je godišnju Nagradu Grigor Vitez. Njegov roman "Detektor istine" (2012.) bio je u užem izboru za nagradu „Meša Selimović“. Bio je i finalist književne nagrade “J. P. Kamov” s romanom "Puteni nametnik" 2015., a dva puta ušao je u finale nagrade T-portala za najbolji roman.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.