Kad bi nadljudi postojali, mnogi bi od njih prije ili kasnije osvanuli u književnosti kao glavni junaci. U romanu "Drhtajništvo" Igora Rajkija nema nadljudi, ali postoji jedan nadjunak, junak nad svim drugim junacima – a to je jezik. Ovdje on nije alat za opisivanje svijeta, nego neobično živ organizam koji drugima, više ili manje ljubazno, ustupa mjesto u tekstu.

S njim glavni junak ovoga romana ima najpotpuniji, najuzbudljiviji, najživotniji i najotvoreniji odnos. U svijetu koji nema ni volje ni talenta za riječ, Pisac i Jezik vole se sizifovski hrabro i nadahnuto. Prozaične činjenice služe im samo da bi ih strastveno formulirali na dijalektu međusobnog razumijevanja, na svojoj latentnoj nijekavštini u kojoj i nijemost ima viši smisao.

Nitko im ne može pobrkati račune. Ni nadobudni lektor koji svoju bespomoćnost svako malo mora hladiti u tuš-kabini, ni metaforama poboljšane žene koje traže svoje mjesto u tekstu kao životu, ni nadobudni urednici koji inzistiraju na anemičnoj naraciji, ni roditelji kojima je jezik služio za nesporazume. 

Umjesto da s kolektivom drhti pred moći zbivanja i institucija, Pisac u ovom romanu drhti u orgazmičnom užitku semantike, sintakse i grafike, u sladostrasnom buntu protiv misaone i jezične inercije.

To je ono zbog čega ćemo nakon ovog romana osjećati poboljšanim čulima, a o jeziku misliti nježnije i hrabrije – zahvalni Igoru Rajkiju što nam je svojom vještinom baratanja riječima nepovratno otvorio uši.

Marina Vujčić, urednica

Igor Rajki (1965., Zagreb) svestran je autor prepoznatljivo nekonvencionalnog stila. Piše kratke proze, romane, drame i eseje te knjige za djecu i mladež. Izvedeno mu je nekoliko dramskih komada, a u produkciji Dramskog programa Hrvatskog radija više radio-igara. Zastupljen je i u nekoliko antologija.

Dobitnik je nagrade za roman književnog časopisa Nomad te dviju nagrada za kratku priču Zlatko Tomičić (Karlovac, 2008. i 2010). Njegov dramski tekst za djecu "Čarobnjak" dobio je prvu nagradu na Ogulinskom festivalu bajki 2010. Jedan je od autora u nagrađivanom dramskom omnibusu "Zagrebački pentagram" (ZKM 2009.). Za proznu knjigu "Posuđene ispričnice" (2011.) dobio je godišnju Nagradu Grigor Vitez. Njegov roman "Detektor istine" (2012.) bio je u užem izboru za nagradu „Meša Selimović“. Bio je i finalist književne nagrade “J. P. Kamov” s romanom "Puteni nametnik" 2015., a dva puta ušao je u finale nagrade T-portala za najbolji roman.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.