Jednom sam, čisteći čudesno dragu mi radost previše revno - misleći upravo kako i trebam biti oprezan s njom te je obazrivo i simetrično presaviti - rastegnuo pa je u nepovrat odlijepio po pola. Ostao mi je samo rad.

Drugom zgodom, glačajući poruku, zamaštah se nad njenom kakvoćom kronične koristi za količinom te joj spalih k. Nastala joj je prevelika rupa poru a, a od provizornih zakrpa imao sam tek g, koje je, dok smo, po ne znam koji put, obavljali naivan pokus, bilo ispalo jednoj djevojci iz vagine, zajedno s točkom.

*

Ulice su bile puste, no duboko sam im osjećao jednosmjernost. Smetala me. Kao da se linearnost izvukla iz uma i potpuno preuzela prostor. Čak je i providno snoplje ulične rasvjete, ekvilajzirajući semafori, a nad zatvorenim trgovinama iskrenje reklama, samopromoviralo samoću tek da bi se natjecalo sa mnom. No, nismo mogli parirati prepostojanoj tami.

Čuo sam kako prodorno kucka lim iz njenog "volim".

**

Rajkijeva najnovija knjiga "Atavizmirenja! (B-strana spomen-ploče : autografemija)" izvedbeni je tekst, puno više dramski nego neki drugi suvremeni dramski tekstovi, u kojem autor "otvara" prostor koketiranja dramskog i poetskog. 

***

Igor Rajki, rođen je 1965. godine u Zagrebu. Piše kratke proze, romane, drame i eseje, te knjige za djecu i mladež. Od 1990. redovito objavljuje tekstove u raznim novinama za kulturu i književnim časopisima. Napisao je nekoliko dramskih komada, a u produkciji Dramskog programa Hrvatskog radija izvedeno mu je nekoliko radio–igara.

Važnija djela su mu: "Mamac za duhove" (2003), "Katalog o božjim dostavljačima" (2000), "Umoreske" (2006), "Nebeska semantika" (2007), "Dobro izgledaš" (2008), "Stalak za poljupce" (2010), "Puteni nametnik" (2014) i "Atavizmirenja!" (2014). Zastupljen je u nekoliko antologija: "Najbolje hrvatske priče" 2006. (Zagreb, 2007), "Zbirnik, antologija pripovijesti za mladež" (Zagreb, 2004) te "Blizine, nigdine i fritule" (Zagreb, 2011).

Dobitnik je nagrade književnog časopisa Nomad te dviju nagrada za kratku priču "Zlatko Tomičić" (Karlovac, 2008. i 2010). Njegov dramski tekst za djecu "Čarobnjak" dobio je prvu nagradu na Ogulinskom festivalu bajki 2010. Jedan je od autora u nagrađivanom dramskom omnibusu "Zagrebački pentagram" (ZKM 2009). Za proznu knjigu "Posuđene ispričnice" (2011) dobiva godišnju Nagradu Grigor Vitez za 2011., a njegov roman "Detektor istine" (2012) bio je u finalu književne nagrade T-portala za najbolji roman te u užem izboru za nagradu "Meša Selimović".

Igor Rajki (1965., Zagreb) svestran je autor prepoznatljivo nekonvencionalnog stila. Piše kratke proze, romane, drame i eseje te knjige za djecu i mladež. Izvedeno mu je nekoliko dramskih komada, a u produkciji Dramskog programa Hrvatskog radija više radio-igara. Zastupljen je i u nekoliko antologija.

Dobitnik je nagrade za roman književnog časopisa Nomad te dviju nagrada za kratku priču Zlatko Tomičić (Karlovac, 2008. i 2010). Njegov dramski tekst za djecu "Čarobnjak" dobio je prvu nagradu na Ogulinskom festivalu bajki 2010. Jedan je od autora u nagrađivanom dramskom omnibusu "Zagrebački pentagram" (ZKM 2009.). Za proznu knjigu "Posuđene ispričnice" (2011.) dobio je godišnju Nagradu Grigor Vitez. Njegov roman "Detektor istine" (2012.) bio je u užem izboru za nagradu „Meša Selimović“. Bio je i finalist književne nagrade “J. P. Kamov” s romanom "Puteni nametnik" 2015., a dva puta ušao je u finale nagrade T-portala za najbolji roman.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.