Branislav Oblučar
Pucketanja
- Nakladnik: Algoritam
- 12/2010.
- 104 str., meki uvez
- ISBN 9789533162591
- Cijena: 7.83 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Odustajanje Branislava Oblučara događa se u "Pucketanjima" u ime pisanja tekstova, mikro-eseja, kojima putanja reda teksta ide od početka do kraja da bi se zaokružila misao, poentiralo i domislilo čudo jednostavnoga svijeta. Rukopis je to hodanja i gledanja, gdje se početni impuls pronalazi u naizgled bezazlenom događaju (kupnja knjige, šetnja po predgrađu, dobivena pošta). Priča i misao razvijaju se i nadograđuju na iskustva čitanja tekstova drugih, ali to uključivanje na margini ili preko nje samo je obogatilo njegovu strukturu, premrežilo tekst i njegova palimpsestna struktura izaziva ushit i radost čitanja.
Stanovita dnevnička forma daje na aktualnosti, kao što niz referenci na druge autore i njihova pisma i iskustva upućuju da srećemo i da čitamo autora itekako upućena u ono što ga okružuje i što je njegov stvarni prostor propitivanja: čitanje i pisanje.
Miroslav Mićanović
***
O autorovoj prethodnoj knjizi "Mačje pismo" :
Cijelo "Mačje pismo" niz je poput mačje pređe tananih varijacija i inačica, još bolje stilskih vježbi o pisanju poezije, o problemima koji mačjom okretnošću izmiču onima koji ih znanstvenom akribijom hoće zateći na djelu pa zapažaje zatočiti u recept. (…) Napisavši zbirku potpuno izvan hrvatskoga pjesničkog mainstreama, Oblučar se udaljio od svakoga pjesničkog i inog jednoumlja u egzotizam suptilnosti nejunačkom vremenu usprkos. (Zvonimir Mrkonjić, Vijenac)
"Mačje pismo" Branislava Oblučara je knjiga-koncept, projekt, koji je dosljedno sproveden i završen. Ako se u Oblučarovoj knjizi krećemo u različitim žanrovskim (rodovskim) kodovima, taj raznorodni svijet također nije bez nekog gotovo arhitektonskog smisla, gdje bi, slobodnije rečeno, njegove vertikale bile u pjesmama u stihu, a temelji i krovne grede u proznim i esejističkim zapisima. (Ana Brnardić, Književna Republika)
Oblučarov umetnički postupak obeležava i ležernost pesnika-znalca i dendija koji suvereno vlada istorijom i teorijom književnosti i, čini se, sasvim neobavezno razne pisce utkiva u svoju knjigu. (…) Bodler, Prust, Paveze, psihoanaliza, Eliot, Konstantinović, u ovoj knjizi posle pojavljivanja dobijaju novu senku i smisao, preobličavaju se. (Marjan Čakarević, Beogradski Književni Časopis)
Pustiti mačku da piše znači ispisati pismo o samom životu, jednim gestom ukinuti opoziciju instinkta i inteligencije, dovesti u pitanje kartezijanstvo. A to je i vrlo eksplicitno naznačena intencija Branislava Oblučara. On time na neki način poništava antropocentričku viziju u kojoj je čovjek svojim intelektom nadmoćan drugim bićima. (Darija Žilić, Riječi)
Stanovita dnevnička forma daje na aktualnosti, kao što niz referenci na druge autore i njihova pisma i iskustva upućuju da srećemo i da čitamo autora itekako upućena u ono što ga okružuje i što je njegov stvarni prostor propitivanja: čitanje i pisanje.
Miroslav Mićanović
***
O autorovoj prethodnoj knjizi "Mačje pismo" :
Cijelo "Mačje pismo" niz je poput mačje pređe tananih varijacija i inačica, još bolje stilskih vježbi o pisanju poezije, o problemima koji mačjom okretnošću izmiču onima koji ih znanstvenom akribijom hoće zateći na djelu pa zapažaje zatočiti u recept. (…) Napisavši zbirku potpuno izvan hrvatskoga pjesničkog mainstreama, Oblučar se udaljio od svakoga pjesničkog i inog jednoumlja u egzotizam suptilnosti nejunačkom vremenu usprkos. (Zvonimir Mrkonjić, Vijenac)
"Mačje pismo" Branislava Oblučara je knjiga-koncept, projekt, koji je dosljedno sproveden i završen. Ako se u Oblučarovoj knjizi krećemo u različitim žanrovskim (rodovskim) kodovima, taj raznorodni svijet također nije bez nekog gotovo arhitektonskog smisla, gdje bi, slobodnije rečeno, njegove vertikale bile u pjesmama u stihu, a temelji i krovne grede u proznim i esejističkim zapisima. (Ana Brnardić, Književna Republika)
Oblučarov umetnički postupak obeležava i ležernost pesnika-znalca i dendija koji suvereno vlada istorijom i teorijom književnosti i, čini se, sasvim neobavezno razne pisce utkiva u svoju knjigu. (…) Bodler, Prust, Paveze, psihoanaliza, Eliot, Konstantinović, u ovoj knjizi posle pojavljivanja dobijaju novu senku i smisao, preobličavaju se. (Marjan Čakarević, Beogradski Književni Časopis)
Pustiti mačku da piše znači ispisati pismo o samom životu, jednim gestom ukinuti opoziciju instinkta i inteligencije, dovesti u pitanje kartezijanstvo. A to je i vrlo eksplicitno naznačena intencija Branislava Oblučara. On time na neki način poništava antropocentričku viziju u kojoj je čovjek svojim intelektom nadmoćan drugim bićima. (Darija Žilić, Riječi)
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
