Slađan Lipovec
O nekoj od mogućih stvarnosti
- Nakladnik: Algoritam
- 12/2010.
- 100 str., meki uvez
- ISBN 9789533162683
- Cijena: 7.83 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
O autorovoj poeziji:
U svojevrsnom pesničkom "fotografisanju" stvarnosti, Slađan Lipovec precizno registruje stanja i situacije modernog čoveka kome proces nezaustavljive globalizacije nameće nova pravila življenja sve više mu ograničavajući slobodu. "Izbezumljen od ljubaznosti" na svakodnevnom poslu u nekoj od visokih i neprovidnih staklenih zgrada, užasnut svetom isprazne i bučno nadiruće celebrity i reality show estetike, pesnik kao da postavlja pitanje: kako se spasiti? Kako se vratiti suštini dok ne bude prekasno? Kao jedan od mogućih odgovora Lipovec nudi povratak selu i prirodi. U nepretencioznim zapisima kojima popunjava svoj intimni dnevnik on grad i nove društvene vrednosti tretira kao prostore neslobode, dok prirodu, seoski život i porodicu posmatra kao mesta zaklona i izbavljenja. Ovakva binarna struktura teksta jeste ujedno i binarna struktura sveta kakvog ga pesnik vidi. Lipovec svesno čini korak nazad pred svetom koji se nezaustavljivo menja i dehumanizuje i bira povratak na bazične vrednosti egzistencije. U nekoj od mogućih stvarnosti on je načinio svoj izbor. I čini se da je potpuno siguran u njega.
Zvonko Karanović
Meta Lipovčeva gnjeva nije drugo do sadržaj koji svakodnevno puni stupce novina i novinskih portala - politički i estradni glamour te svijet koji ga servisira. No kroz tu površinu nezadrživo navire neuljepšana i ogoljela stvarnost te ljudi s margine. U ovakav motivsko-tematski, pa i emocionalni raster, uklapaju se i pejzažni stihovi, također svojevrsni Lipovčev brend, sada donekle preoznačen - pejzaži ovdje nisu neko pastoralno utočište, pogled koji ih poetski "prevodi" kao da je neizlječivo kontaminiran zamkama urbane svakodnevice. Ipak, mjesta prisnosti, češće tematizirana u ranijim knjigama, postoje i u ovim pjesmama, to su ponajprije pjesme s motivom novorođene kćeri, u kojima mjestimice dominira posve novi ton, pa lirski subjekt može reći i da odsad sve gleda i o svemu piše bez poruge. Ovakva promjena registra kao da naglašava ukorijenjenost ove poezije u efemernost, u dnevne ritmove i aritmije, s kojima se onda mijenjaju i raspoloženja lirskoga ja. Ugođaj pjesama stoga ekvilibrira između ogorčenosti i nalaženja utjehe, i to sve u lirskom diskursu mnogo transparentnijem i komunikativnijem pa i uvjetno rečeno "proznijem" nego u ranijim knjigama. Da je njegovo poželjno mjesto ipak negdje drugdje, osim pjesama o kćeri, govore i stihovi koji otkrivaju i njegove stare privrženosti - ljubav za rock glazbu i aktivnosti koje mu osigurava njegov noćni kutak kamo se na koncu povlači.
Branislav Oblučar
Slađan Lipovec je pjesnik koji riskira - iz pjesme u pjesmu povećava uloge na stolu. I svoj ulog redom stavlja na neobilježen prostor koji nikako ne dobiva u igri - na ideju s kojom se u našim svakodnevnim iskustvima susrećemo samo u negativnom obliku: na slobodu. Njegove pjesme tematiziraju one sfere društvenih i privatnih iskustava koje profesionalci - koji idu na sigurno - izbjegavaju: socijalnu problematiku, zaboravljene provincijalne prostore, urbanu prirodu, svakodnevno doživljavanje emotivnog kompleksa koji se zove ljubav.
István Ladányi
U svojevrsnom pesničkom "fotografisanju" stvarnosti, Slađan Lipovec precizno registruje stanja i situacije modernog čoveka kome proces nezaustavljive globalizacije nameće nova pravila življenja sve više mu ograničavajući slobodu. "Izbezumljen od ljubaznosti" na svakodnevnom poslu u nekoj od visokih i neprovidnih staklenih zgrada, užasnut svetom isprazne i bučno nadiruće celebrity i reality show estetike, pesnik kao da postavlja pitanje: kako se spasiti? Kako se vratiti suštini dok ne bude prekasno? Kao jedan od mogućih odgovora Lipovec nudi povratak selu i prirodi. U nepretencioznim zapisima kojima popunjava svoj intimni dnevnik on grad i nove društvene vrednosti tretira kao prostore neslobode, dok prirodu, seoski život i porodicu posmatra kao mesta zaklona i izbavljenja. Ovakva binarna struktura teksta jeste ujedno i binarna struktura sveta kakvog ga pesnik vidi. Lipovec svesno čini korak nazad pred svetom koji se nezaustavljivo menja i dehumanizuje i bira povratak na bazične vrednosti egzistencije. U nekoj od mogućih stvarnosti on je načinio svoj izbor. I čini se da je potpuno siguran u njega.
Zvonko Karanović
Meta Lipovčeva gnjeva nije drugo do sadržaj koji svakodnevno puni stupce novina i novinskih portala - politički i estradni glamour te svijet koji ga servisira. No kroz tu površinu nezadrživo navire neuljepšana i ogoljela stvarnost te ljudi s margine. U ovakav motivsko-tematski, pa i emocionalni raster, uklapaju se i pejzažni stihovi, također svojevrsni Lipovčev brend, sada donekle preoznačen - pejzaži ovdje nisu neko pastoralno utočište, pogled koji ih poetski "prevodi" kao da je neizlječivo kontaminiran zamkama urbane svakodnevice. Ipak, mjesta prisnosti, češće tematizirana u ranijim knjigama, postoje i u ovim pjesmama, to su ponajprije pjesme s motivom novorođene kćeri, u kojima mjestimice dominira posve novi ton, pa lirski subjekt može reći i da odsad sve gleda i o svemu piše bez poruge. Ovakva promjena registra kao da naglašava ukorijenjenost ove poezije u efemernost, u dnevne ritmove i aritmije, s kojima se onda mijenjaju i raspoloženja lirskoga ja. Ugođaj pjesama stoga ekvilibrira između ogorčenosti i nalaženja utjehe, i to sve u lirskom diskursu mnogo transparentnijem i komunikativnijem pa i uvjetno rečeno "proznijem" nego u ranijim knjigama. Da je njegovo poželjno mjesto ipak negdje drugdje, osim pjesama o kćeri, govore i stihovi koji otkrivaju i njegove stare privrženosti - ljubav za rock glazbu i aktivnosti koje mu osigurava njegov noćni kutak kamo se na koncu povlači.
Branislav Oblučar
Slađan Lipovec je pjesnik koji riskira - iz pjesme u pjesmu povećava uloge na stolu. I svoj ulog redom stavlja na neobilježen prostor koji nikako ne dobiva u igri - na ideju s kojom se u našim svakodnevnim iskustvima susrećemo samo u negativnom obliku: na slobodu. Njegove pjesme tematiziraju one sfere društvenih i privatnih iskustava koje profesionalci - koji idu na sigurno - izbjegavaju: socijalnu problematiku, zaboravljene provincijalne prostore, urbanu prirodu, svakodnevno doživljavanje emotivnog kompleksa koji se zove ljubav.
István Ladányi
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
