„Govoriti o mediteranskoj prehrani (u jednini) svojevrsna je metafizička apstrakcija koja zanemaruje krajnju razovrsnost okolnosti koje je sama geografija, a da ne spominjemo povijest, stvorila u regijama kao što su, na primjer, Provansa i Libanon, Tunis i Dalmacija, Sicilija i Egipat. Mnogi faktori koji tvore takozvanu mediteransku prehranu rezultat su nedavnih kulturnih razmjena između svijetskih kontinenata i regija. Azija i Amerika, kao i Afrika i Europa, bile su presudne u određivanju obilježja prehrambenog sustava koji ustaljeno nazivamo mediteranskim.“

Knjiga predstavlja popularni kulturnopovijesni pregled odnosa čovjeka prema vlastitoj ishrani kroz komparativnu analizu stalnih mjena u povijesti europske (s naglaskom na mediteransku) prehrane. Hrana se u ovoj knjizi originalno prikazuje i kao univerzalno sredstvo komunikacije, kroz svjetska otkića i putovanja koja su stoljećima raznim kulturama donosila nove začine, namirnice i jela koja su iz korijena mijenjala naše navike i stil života.

***

Massimo Montanari profesor je srednjovjekovne povijesti na Sveušilištu u Bologni i jedan od najcijenjenijih stručnjaka na području povijesti prehrane i kulture. Jedan je od osnivača i urednika časopisa Hrana i povijest koji objavljuje Institut Europeen d'Histoire et des Cultures de l'Alimentation.
 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.