Kršćansko društvo koje u ovom poznatom esejističkom djelu zagovara slavni pjesnik nobelovac T. S. Eliot nije društvo svetaca, nego običnih ljudi čije je kršćanstvo obilježeno u prvom redu pripadnošću zajednici i koje je tek uz tu pretpostavku pitanje istinski slobodna individualnog izbora. To nije savršeno društvo ni društvo u kojemu su svi kršćani, nego ono u kojemu će obdržavanje vjerske tradicije jamčiti upoznavanje i omogućavati poštovanje naravnog zakona i vječnih istina, a što stvara preduvjete za duhovni rast i dostojanstvo svakog čovjeka te ujedno služi dobrobiti cijele društvene zajednice.

Thomas Stearns Eliot (1888–1965), slavni je britansko-američki pjesnik, dramski pisac, književni kritičar i teoretičar. Nobelovu nagradu za književnost dobio je godine 1948. Rođen je u St. Louisu (Misuri), u unionističkoj obitelji. Studirao je na Harvardu, Sorbonni i Oxfordu. Od 1914. imao je prebivalište u Engleskoj, gdje je 1927. stekao britansko državljanstvo te pristupio Anglikanskoj crkvi, onome njezinu krilu koje se zbog bliskosti s katoličkom tradicijom naziva anglo-katoličkim.

Radio je kao učitelj, bankovni službenik, pomoćnik urednika časopisa "Egoist", te kao urednik vlastita lista "Criterion". Godine 1925. postao je suradnik nakladničke kuće Faber and Faber, a poslije i jednim od njezinih direktora.
Najznačajnija djela: "Pusta zemlja" ("The Waste Land", 1922), "Prufrock i druga razmatranja" ("Prufrock and Other Observations", 1917), "Pjesme" (Poems, 1920), "Sveta šuma" ("The Sacred Wood", 1920), "Pepelnica" ("Ash Wednesday", 1930), "Četiri kvarteta" ("Four Quartets", 1944).

Školovao se na Harvardu, Sorbonni i Oxfordu. Doktorirao (1916) disertacijom «Znanje i iskustvo u filozofiji F. H. Bradleyja». Od 1915. živio u Engleskoj, radeći kao nastavnik, činovnik u Lloyds Bank te urednik izdavačke kuće Faber and Faber (1926-65). Od 1927. britanski državljanin i anglokatolik. 1948. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.

Opsegom nevelik ali kvalitetom i tematski jedinstveno ujednačen, Eliotov opus srodan filozofiji L. Wittgensteina, u rasponu od popularne kulture i antropologije do kršćanske, hinduističke i budističke teologije, istražuje, kroz obredno samoispitivanje, načine odnosa subjektivne svijesti prema dijalektički oblikovanome odnosu povijesti i vječnosti.

Važnija djela: «Pusta zemlja» («The Waste Land», 1922), meditativna poema «Pepelnica» («Ash-Wednesday» 1928-30), poema «Četiri kvarteta» («Four Quartets», 1936-42), drame: «Ubojstvo u katedrali» (Murder in the Cathedral», 1935), «Obiteljski skup» «Koktel», «Povjerljivi tajnik», «Ugledni dužnosnik», itd.

Kao urednik tromjesečnika «The Criterion» (1922-39) težio je pregledu europske intelektualne scene, od književnosti, filozofije i politike do antropologije, religije i lingvistike. Nakon 1950. znatno je utjecao na hrvatsku poeziju i kritiku.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.