Gotovo svi se slažu da je gubitak životnog partnera najjači emocionalni potres koji možemo doživjeti. S druge strane neprestano se vezujemo uz osobe od kojih primamo ili kojima dajemo svoju ljubav, pa smo, po definiciji, svakodnevno izloženi riziku gubitka voljenog bića. Ponekad su naše veze nestalne ili za jednu stranu manje važne. Ponekad vidimo životnog partnera u nekom tko u nama vidi samo prolaznu avanturu. Ponekad nam netko pri tom slomi srce, s čime se svi više-manje nekako nosimo, no ponekad nastupi totalni slom duše.

U takvim iznimnim trenucima nismo u stanju pomoći sami sebi čak ni potražiti pomoć nekoga drugog. Nekoga tko razumije i zna što nam je činiti kada se cijeli svijet pod nama urušava i kada se čini da je nada definitivno iscurila iz našeg života.

Tu negdje, u međuprostoru između vojske prijatelja koji podrškom pokušavaju spasiti što se spasiti dade i ordinacije nekog terapeuta, autorice su pokušale smjestiti ovu knjigu. Ne kao klasični priručnik za samopomoć, ne kao knjigu recepata za samoozdravljenje, ne kao strogi režim uputa kojih se valja držati, nego kao još jednu prijateljicu. Prijateljicu koja je sve to prošla i iz svojega bolnog iskustva izvukla ono najbolje – snagu za preživljavanje.

Uz Ivanu Šešo, licenciranu da vas strpljivo razumije i Eminu Pršić, licenciranu da vam izmami osmijeh na lice, svatko tko je bar jednom bio beznadno ostavljen shvatit će da nije sam. Na svoj jedinstven, inspirativan način, pričajući pripovijesti napuštenih jezikom svakidašnjice, autorice su nam dale uvid u srce tame i svjetlo na kraju tunela.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.