Marija-Vica Balen
Bili smo idealisti... : Uspomene jedne revolucionarke
- Nakladnik: Disput
- 05/2009.
- 400 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789532600889
- Cijena: 23.89 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Pred nama su memoarska sjećanja dosljedne komunistkinje Marije-Vice Balen (1910-1984), ali i ispovjedna proza žrtve poratnih komunističkih obračuna koja pred zamišljenom porotom "povijesne pravde" želi obraniti smisao svog života – životnu borbu "stopostotne idealistkinje nošene vizijom o jednom novom, ljepšem društvu slobodnih i ravnopravnih ljudi".
Dočim je u redovima antifašističkog pokreta smatrala kako je ni jedan rizik, čak ni dovođenje u smrtnu opasnost sebe i svoje troje djece ne smije pokolebati u "svetoj dužnosti prema svom narodu i svojoj zemlji u najdramatičnijim časovima njihove novije povijesti", tijekom montiranog procesa protiv Andrije Hebranga ostala je zatečena lakoćom s kojom se nova nomenklatura, na način perfidnoga staljinističkog antistaljinizma, rješava svih nepoćudnih "elemenata" i traži slijepu boljševičku poslušnost.
Priklonivši se suprugu Šimi Balenu, koji se u ljeto 1948. izjasnio protiv Hebrangova uhićenja, Marija-Vica potpisala je rješenje o svojoj simboličkoj smrti u novom sustavu vrijednosti.
[...]
Zgrožena inflacijom poluistina, fabriciranih svjedočenja i izvrtanjem činjenica iz prošlosti početkom 1980-ih, Marija-Vica Balen želi iznijeti što više podataka, osobnih imena i sudbina, pa tako detaljno opisuje veliki primorski proces protiv 130 komunista pred sudom u Ogulinu 1934, među kojima je bila jedina žena osuđena na osam mjeseci zatvora, približava nam aktere ilegalnoga komunističkog rada u Zagrebu od 1933. do 1942., opisuje aktivnosti lijevih intelektualaca i pokretanje naprednih tiskovina, organizirano naoružavanje komunista i prve gerilske akcije (napad na ustašku vojnicu kod Botaničkog vrta, diverzija u Glavnoj pošti), tijek četvrte ofenzive u Lici i Gorskom kotaru te organiziranje novih vlasti, kulturnih i propagandnih aktivnosti, posebice ženskog tiska, na oslobođenim područjima.
O drugim historijskim momentima memoristica je saznavala iz prve ruke, razmjenjujući iskustva s članovima obitelji ili Šimom Balenom: o svibanjskim žrtvama u Senju 1937, kad je izgubila brata Nikolu, o djelovanju "crvenog sveučilišta" u vodećim starojugoslavenskim kazamatima, o predratnom ilegalnom pokretu i budućim kerestinečkim žrtvama, o ustaškim prijekim sudovima, o diverzantskim akcijama i partizanskim ofenzivama, o Ðilasovim objedama protiv Andrije Hebranga i "bulumente" oko ZAVNOH-a, o montiranom procesu protiv Hebranga, o poratnom progonu lažnih i pravih informbiroovaca itd. (Iz pogovora Renate Jambrešić Kirin)
***
Marija-Vica Balen rođena je (djevojačko prezime: Bevandić) 1910. u Gospiću. Odgojena je u radničkoj, snažno protumonarhistički orijentiranoj obitelji. Brata Nikolu mučki su ubili starojugoslavenski žandari u Senju početkom svibnja 1937. godine u poznatom pokolju gospićke omladine (tzv. "senjske žrtve").
Već kao šesnaestogodišnja gimnazijalka stupila je u KPJ, zbog čega je bila izbačena iz svih srednjih škola u Kraljevini Jugoslaviji te je morala privatno maturirati. I kao studentica Zagrebačkoga sveučilišta te kasnije službenica nastavlja s ilegalnim radom usko surađujući s ondašnjim najistaknutijim komunističkim aktivistima (Radom Končarom, Josipom Krašom, Pavlom Gregorićem, Andrijom Hebrangom i drugima), a 1934. godine bila je jedina žena osuđena u velikom sudskom procesu u Ogulinu s grupom drugih komunista. Od 1935. surađuje s ilegalnim komunističkim listovima i piše za njih ("Odjek", "Pregled", "Ženski svijet" i "Seljačka misao").
Do početka Drugoga svjetskog rata nekoliko je puta bila uhićivana i osuđivana na zatvorske kazne, ponajprije zbog nemirenja s šestojanuarskom diktaturom i angažmana na skupljanju "crvene pomoći". Godine 1937. udaje se za Šimu Balena, također komunista-ilegalca i uglednog novinara zagrebačkih političkih listova.
Dva su joj rada, "O podgorskim ženama i djevojkama" i "O porodu na selu", 1939. objavljena u drugom svesku znamenite monografije Rudolfa Bićanića Kako živi narod. Godine 1941. kooptirana je u ilegalni Vojni komitet grada Zagreba. Nakon uhićenja poslijepoznate ilegalne akcije kod zagrebačkog Botaničkog vrta pravim je čudom izbjegla likvidaciju. Godine 1942. odlazi u partizane, u Liku, gdje radi u Okružnom odboru AFŽ-a za Liku, a zatim za Kordun. Bila je urednica lista AFŽ-a "Riječ žene" te aktivna u osnivanju i vođenju dječjih domova na oslobođenom teritoriju. Kao novinarka-izvjestiteljica pratila je rad svih zasjedanja ZAVNOH-a i Kongres kulturnih radnika u Topuskom 1944. godine.
Nakon Drugoga svjetskog rata, 1946-1947. bila je dopisnica "Vjesnika" i Tanjuga iz SAD-a.
Zajedno sa suprugom Šimom Balenom pala je u političku nemilost 1948. zbog "slučaja Hebrang" i podrške dugogodišnjem suborcu i vjenčanom kumu te ponovno odležala nekoliko mjeseci u zatvoru, ovaj put komunističkom.
Godine 1950. zaposlila se u "Školskoj knjizi" i ondje sve do mirovine radila kao lektorica. Godine 1983. njen će lik i djelo poslužiti Ivanu Supeku kao predložak za središnji ženski lik Truščice u romanu Krunski svjedok protiv Hebranga. Umrla je 1984. godine ostavivši za sobom rukopis sjećanja na svoj život žene-revolucionarke.
Dočim je u redovima antifašističkog pokreta smatrala kako je ni jedan rizik, čak ni dovođenje u smrtnu opasnost sebe i svoje troje djece ne smije pokolebati u "svetoj dužnosti prema svom narodu i svojoj zemlji u najdramatičnijim časovima njihove novije povijesti", tijekom montiranog procesa protiv Andrije Hebranga ostala je zatečena lakoćom s kojom se nova nomenklatura, na način perfidnoga staljinističkog antistaljinizma, rješava svih nepoćudnih "elemenata" i traži slijepu boljševičku poslušnost.
Priklonivši se suprugu Šimi Balenu, koji se u ljeto 1948. izjasnio protiv Hebrangova uhićenja, Marija-Vica potpisala je rješenje o svojoj simboličkoj smrti u novom sustavu vrijednosti.
[...]
Zgrožena inflacijom poluistina, fabriciranih svjedočenja i izvrtanjem činjenica iz prošlosti početkom 1980-ih, Marija-Vica Balen želi iznijeti što više podataka, osobnih imena i sudbina, pa tako detaljno opisuje veliki primorski proces protiv 130 komunista pred sudom u Ogulinu 1934, među kojima je bila jedina žena osuđena na osam mjeseci zatvora, približava nam aktere ilegalnoga komunističkog rada u Zagrebu od 1933. do 1942., opisuje aktivnosti lijevih intelektualaca i pokretanje naprednih tiskovina, organizirano naoružavanje komunista i prve gerilske akcije (napad na ustašku vojnicu kod Botaničkog vrta, diverzija u Glavnoj pošti), tijek četvrte ofenzive u Lici i Gorskom kotaru te organiziranje novih vlasti, kulturnih i propagandnih aktivnosti, posebice ženskog tiska, na oslobođenim područjima.
O drugim historijskim momentima memoristica je saznavala iz prve ruke, razmjenjujući iskustva s članovima obitelji ili Šimom Balenom: o svibanjskim žrtvama u Senju 1937, kad je izgubila brata Nikolu, o djelovanju "crvenog sveučilišta" u vodećim starojugoslavenskim kazamatima, o predratnom ilegalnom pokretu i budućim kerestinečkim žrtvama, o ustaškim prijekim sudovima, o diverzantskim akcijama i partizanskim ofenzivama, o Ðilasovim objedama protiv Andrije Hebranga i "bulumente" oko ZAVNOH-a, o montiranom procesu protiv Hebranga, o poratnom progonu lažnih i pravih informbiroovaca itd. (Iz pogovora Renate Jambrešić Kirin)
***
Marija-Vica Balen rođena je (djevojačko prezime: Bevandić) 1910. u Gospiću. Odgojena je u radničkoj, snažno protumonarhistički orijentiranoj obitelji. Brata Nikolu mučki su ubili starojugoslavenski žandari u Senju početkom svibnja 1937. godine u poznatom pokolju gospićke omladine (tzv. "senjske žrtve").
Već kao šesnaestogodišnja gimnazijalka stupila je u KPJ, zbog čega je bila izbačena iz svih srednjih škola u Kraljevini Jugoslaviji te je morala privatno maturirati. I kao studentica Zagrebačkoga sveučilišta te kasnije službenica nastavlja s ilegalnim radom usko surađujući s ondašnjim najistaknutijim komunističkim aktivistima (Radom Končarom, Josipom Krašom, Pavlom Gregorićem, Andrijom Hebrangom i drugima), a 1934. godine bila je jedina žena osuđena u velikom sudskom procesu u Ogulinu s grupom drugih komunista. Od 1935. surađuje s ilegalnim komunističkim listovima i piše za njih ("Odjek", "Pregled", "Ženski svijet" i "Seljačka misao").
Do početka Drugoga svjetskog rata nekoliko je puta bila uhićivana i osuđivana na zatvorske kazne, ponajprije zbog nemirenja s šestojanuarskom diktaturom i angažmana na skupljanju "crvene pomoći". Godine 1937. udaje se za Šimu Balena, također komunista-ilegalca i uglednog novinara zagrebačkih političkih listova.
Dva su joj rada, "O podgorskim ženama i djevojkama" i "O porodu na selu", 1939. objavljena u drugom svesku znamenite monografije Rudolfa Bićanića Kako živi narod. Godine 1941. kooptirana je u ilegalni Vojni komitet grada Zagreba. Nakon uhićenja poslijepoznate ilegalne akcije kod zagrebačkog Botaničkog vrta pravim je čudom izbjegla likvidaciju. Godine 1942. odlazi u partizane, u Liku, gdje radi u Okružnom odboru AFŽ-a za Liku, a zatim za Kordun. Bila je urednica lista AFŽ-a "Riječ žene" te aktivna u osnivanju i vođenju dječjih domova na oslobođenom teritoriju. Kao novinarka-izvjestiteljica pratila je rad svih zasjedanja ZAVNOH-a i Kongres kulturnih radnika u Topuskom 1944. godine.
Nakon Drugoga svjetskog rata, 1946-1947. bila je dopisnica "Vjesnika" i Tanjuga iz SAD-a.
Zajedno sa suprugom Šimom Balenom pala je u političku nemilost 1948. zbog "slučaja Hebrang" i podrške dugogodišnjem suborcu i vjenčanom kumu te ponovno odležala nekoliko mjeseci u zatvoru, ovaj put komunističkom.
Godine 1950. zaposlila se u "Školskoj knjizi" i ondje sve do mirovine radila kao lektorica. Godine 1983. njen će lik i djelo poslužiti Ivanu Supeku kao predložak za središnji ženski lik Truščice u romanu Krunski svjedok protiv Hebranga. Umrla je 1984. godine ostavivši za sobom rukopis sjećanja na svoj život žene-revolucionarke.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
