"Vjerujete li da je Bog načinio svijet za šest dana?" upitao je prije neki dan ozbiljnim tonom voditelj CNN-a senatora Baracka Obamu, a senator Obama, inače vrlo razuman i suvisao čovjek, počeo je neuvjerljivo vrdati kako su biblijskih šest dana možda ipak više metafora, ali da on ne bi konačno kazao ni da ni ne. Ta televizijska debata tako je nalikovala inkvizicijskom isljeđivanju, da sam gotovo očekivao...

Zgodno je tako biti zabrinut za nešto na drugom kraju svijeta, suosjećati s ljudima koje ne poznaješ i čiju sudbinu ne dijeliš. Učiniš privid vlastite političke osviještenosti bez ikakva osobnog rizika. Neki te šangajski radio možda nazove prljavim psom, ali koga ustvari briga za šangajski radio. Te emisije tvoj tranzistor ionako ne hvata. Oni koje si naljutio ne mogu ti nanijeti štetu, tako su daleko...

Opasni su, osim toga, i uzvanici na večeri. Koliko god oni bili detaljno provjereni, osiguranje Georgea Busha vjerojatno ipak ne dopušta upotrebu baš čitavog pribora za jelo. Nije zgodno, složit ćete se, da netko u njegovoj blizini podigne nož. Ili nešto objašnjava tobože nehajno mašući s viljuškom u ruci. Ako se to i tolerira, agenti su zacijelo kao na iglama, nespokojno šaraju očima po dvorani za...

Gdješto ipak trebate nove prijatelje. Stara vam se klapa raspe, neki odu u Kanadu, neki mladi umru od leukemije, a neki vas sramotno izdaju. Zar ne bi bilo praktično u takvim prilikama raspisati natječaj s popisom uvjeta koje tražite od bliske osobe, da kasnije ne bi bilo nisam znao. Ako ste nacionalist, naglasite da primate samo Hrvate i katolike, elitisti će zahtijevati visoku stručnu spremu i znanje dva...

S Republičkom samoupravnom interesnom zajednicom u kulturi nemam nikakve veze, a Boži Biškupiću, kad se sretnemo, u prolazu samo lagano kimnem. Nas dvojica ništa ne dugujemo jedan drugome. Poljoprivredne poticaje slobodno može dati nekim drugim, nesretnijim seljacima, moje krave i bez njega lijepo napreduju. Od mene nećete čuti tužno uzdisanje tipa: "Eh, ne može se u nas živjeti od pisanja."

U osjećaj za pravednost u našeg naroda nikad nisam imao mnogo vjere. Na stvari je prije ljubomora na one koji su stekli kruh bez motike, što je veliki, sveti cilj svakog hrvatskog čovjeka i građana. Nije nama toliko žao gubitka u državnom proračunu, koliko nas ždere da mi zimi po mraku ustajemo i odlazimo na posao, dok lažni invalidi spavaju do podne i ne zarađuju manje od nas. To je ono što nas ubija u...