Subrat španjolskih picara i američkih beat junaka, vršnjak Kerouacova Moriartyja, Čangi je u svoje doba bio šaka u nos podjednako poetici socrealističkog realizma u književnosti i realsocijalizmu u politici. Pisan bez rukavica, Majetićev roman bio je "neprekidno vrijeđanje, ispljuvak u lice Umjetnosti, noga u tur Bogu, Čovjeku, Sudbini, Vremenu, Ljubavi, Ljepoti", kako je u prvom poglavlju "Rakove...

Poput svih drugih stvari i pojava i književna djela lišena su apsolutne, "objektivne" vrijednosti; a "dobro" i "loše", "vrijedno" i "bezvrijedno" puki su konstrukti ljudskog uma. Vrijednost književnim djelima daju (i osporavaju je) drugi: čitatelji, kritičari, obrazovne institucije, Akademije, novinari, žiriji... Da ništa od onoga što priroda stvori, a čovjek proizvede, nije vječno - ne treba posebno...

Nikakva gostujuća izložba nekog muzeja, pa ni ovog pariškog Picassovog, ne može se mjeriti ni uspoređivati s onim što živa kultura jedne zemlje, bila ona i mala Hrvatska, proizvede uz potporu ne deset, već jednoga jedinog godišnjeg proračuna za kulturu. Picasso je mrtav, napravio je što je imao, kultura (svjetska, europska, hrvatska...) i dalje buja i živi, doduše ovisno o tome tko raspolaže novcem iz...

I dok trojac M. Jergović - N. Popović - T. Čadež ne trepnuvši omalovažava Voland&Quist i druge nezavisne izdavače, u njemačkim književnim i nakladničkim krugovima nikome to ne bi palo na pamet učiniti. Kad sam lani urednicu Spiegel Onlinea upitao kako je došla do mojeg romana, iznenađeno me je pogledala i rekla da ona naročito pažljivo motri što rade nezavisni izdavači. Ovdje se, rekla je, dobro...

Specijalni prilog leipziškog gradskog magazina Kreuzer, koji tradicionalno izlazi kao neslužbeni program Sajma (u službenom katalogu kao i na internetu su naravno najavljeni svi nastupi hrvatskih autora i urednika), osvanuo je sa fotografijom Ede Popovića na naslovnici. No, to nije bilo sve od Ede Popovića - unutra je i njegov tekst o novijoj hrvatskoj literaturi. Za one koje zanima o čemu se to raspisao Edo u...

Prvo se moram i sama upitati zašto sam tako iskomplicirala knjigu i zašto nema slika nego Ivana Sajko unutra čak opisuje kako joj se gade svi ti turisti, nema ni zamamnih recepata, nego Drago Orlić piše kako su Istrani uvijek bili gladni, pa su kuhali juhu od kamena, nema ni golišavih cura u bikinijima na plaži nekog mega-hotela, nego se Daša Drndić prisjeća kako je imala «grozne, poluortopedske,...