Činjenica je da su obično moćni ti koji kontroliraju različite oblike distribucije anonimnosti. Ova knjiga složeno je i slojevito istraživanje anonimnosti, njezine vrijednosti i načina na koje oblikuje pojedinca ali i kao upozorenje, da je promišljanje distribucije anonimnosti nužno u okruženju koje podržava maksimalno izvlačenje informacija o pojedincima i kao potrošačima i kao građanima.

Katkad je dovoljno samo malo buke u priopćajnom kanalu pa da se alkemičari slova preruše u seoske dobošare. Srećom, autori kao što su Alessandro Piperno i Kim de l'Horizon – neovisno o recepcijskoj perspektivi takvog pristupa – pišu neopterećeni recentnim horizontom očekivanja, izuzev njegovim estetičkim, dugoročno dragocjenijim aspektom.

Roman nobelovca Williama Goldinga 'Slobodni pad' (1959.) djelo je koje iznevjerava tradicije konvencionalne naracije. Promatrano iz ugla jedinstvenosti i autentičnosti jezičnog tkiva od kojega je satkano, riječ je o remek-djelu moderne književnosti, u kojemu su forma i jezik, kao i ideja, misao romana, usklađeni na način kakav rijetko susrećemo u književnosti.

Kako je uopće moguće napisati roman koji se sastoji od dviju nespojivih priča, a da sve to ipak odlično funkcionira kao sjajno književno djelo, što 'Audicija' nesumnjivo jest? Kitamura se naime upustila u složenu dekonstrukciju temeljnih elemenata romaneskne forme. U prvom redu, to se odnosi na fabulu, a onda i na likove, te konačno na ključnu razliku između književnosti i stvarnosti.

Zolu danas čitamo i vidimo, doživljavamo savršeno jasno i zorno kao primjer društveno angažiranog pisca, intelektualca čije književno djelo nastaje i radi, mrmori svoj jezik kroz stoljeća, upravo na ovoj ravni, kroz koju se onda prosijava i njegova specifična, nama danas možda više i ne toliko atraktivna, estetika. U tom svjetlu primamo i ovu knjigu izabranih pisama velikana čije 'J'accuse!' i danas...