Šnajderove priče iz ove zbirke plešu negdje na rubovima nostalgije, one koja se kratko i jasno može iskazati rečenicom tipa – «Ta kutija jest moje djetinjstvo». Prošlost je ta koja u životima njegovih likova funkcionira kao nekakva crta poravnanja, bez obzira na to što je se onda, kada je bila sadašnjost, takvom nije uopće percipiralo. Šnajderovi likovi, čak i ako nisu suočeni s traumatskim stanjima...

Narativni mostovi protkani sudbinama pojedinaca, njihovim tajnama, ljubavima, njihovom boli, jadom, strahovima oni su koji kroz cijelu Andrićevu književnu poetiku nastoje nadići povijest i uspostaviti „dijalog između različitih kultura, nacija, konfesija i civilziacija“. Živjeti da bi se pripovjedalo Marguezova je sintagma, a pripovijedati da bi se povezivalo način je kojim Andrić kroz metaforiku mosta...