Broj izdanja hrvatskih autora prevedenih na njemački jezik, s nekim ponovljenim izdanjima, penje se na preko 30, što je pravo čudo u odnosu na sve prošle godine. Osim toga, odmah poslije leipziškog sajma planirano je još desetak novih knjiga, oko kojih se već sad pregovara. Prijevodi iz prethodnih godina su nam također u vidu, naročito kod autora koji su kontinuirano objavljivali na njemačkom, npr....

Žanrovska neodredivost mojih knjiga predstavlja problem teoretičarima i kritičarima jer ne znaju kako bi klasificirali moje tekstove – je li to roman, esej, poezija u prozi ili nešto četvrto. Čitatelji s tim nemaju problema, štoviše, iskustvo mi je pokazalo da takvu žanrovsku neodredivost vole. Vjerojatno zbog toga što naš um funkcionira na takav način, a ne čisto i definirano. Svi nosimo puno...

Tko si želi jako olakšati stvar, tvrdit će, dok piše o ratovima i zločinima koji su u njima počinjeni, da je blizak žrtvama, da žali zajedno sa žrtvama, i sliniti nad njihovom sudbinom, kako sam napisao na jednom mjestu. Ali to još uvijek nije literarna kategorija. Ovo može zvučati hladno ili cinično, ali literarno je daleko vrednije kad se izvještava s distance. Ponekad je ta distanca naprosto pitanje...

Eto, ja sam rođen u selu u kojem nije bilo ni crkve, ni trgovine, ni gostione, samo šuma, svuda šuma, teška zabit u koju medvjed nosi poštu, ali mi je u betonskim blokovima sasvim dobro. Što se tiše samog tog naziva "Eskimi", mogu još reći da su to i ljudi kojih nema u ligi prvaka, nema ih ni na Euroviziji, nema ih na smotri folklora, nema ih u Saboru, nema ih nigdje… Zapravo, oni su tu na našem planetu,...

Tradicija bi trebala biti živ i dinamičan dijalog između »onog što je naše« i »tuđega«, ali kod istočnoeuropskih naroda taj proces ne teče tako zbog toga što mi tuđe prisvajamo i nazivamo svojim, a bojimo se onoga što ne možemo prisvojiti – to je poznati strah od gubitka identiteta u široj europskoj zajednici. Mi ne poznajemo kulturna prožimanja, već samo slijed histeričnih prisvajanja. S tim...

Gledajući Mediteran izbliza, bolje reći iz njega samog, osjećaj gubitka temeljnih vrijednosti izgleda tragično i rezultira raseljavanjima i kolektivnim egzodusima, kao da to više nije svijet koji je u stanju svojom čarolijom zadržati iole ambicioznijeg čovjeka. To je svijet kojem je vlasnik preko noći postao netko drugi i nepodnošljiv je osjećaj nemoći kreiranja vlastitog svijeta.