U mom razumijevanju nema ničeg pejorativnog u Balkanu, on je samo jedno od lica Europe. Pogrdnijim doživljavam pojam Skandinavije... Za mene je Balkan prvenstveno mentalna regija, kojoj je teško odrediti granice. Ako smijem, poručio bih Hrvatima da pejorativni element izbace iz svog shvaćanja Balkana. Odričući ga se, naglašavajući katoličanstvo i pripadnost Zapadnim zemljama, gubite jedan vrlo zanimljiv...

Vrlo malo ljudi danas govori o ljubavi kao načinu spoznaje, znanju o onome što je iza sebičnoga fantazmatskoga okvira i toga njegovoga Ja. Jedan od najljepših stihova suvremene hrvatske poezije je onaj Nikice Petraka koji kaže: «Nema li je, ljubav je usud». Moja knjiga pokušava problematizirati taj usud kojemu inflacija imaginarnoga uvijek nastoji prikriti jedan suštinski manjak.

Zadnjih deset godina veći je interes za hrvatske autore, ali kod čitatelja postoji osjećaj da izlazi puno knjiga i da ne uspijeva sve to pratiti, usustaviti, prepoznati što je vrijedno, zanimljivo. Onaj dio posla koji bi trebala obaviti književna kritika, odrađuju nažalost nagrade. Što, naravno, nije dobra stvar. Uloga je ovog žirija da nadomjesti tu nerealnu situaciju u kulturi, mi vrednujemo nešto što...

Moj odnos prema Rijeci je ozbiljan i specifičan, to je moj rodni grad, tamo sam proveo djetinjstvo i mladost, pa to je za čovjeka jako važno, to su mjesta gdje se vraćaš, kuća je to, tako nešto. A Zagreb isto volim. Meni je i bolje u Zagrebu nego što to zaslužujem, radi se samo o pogledu na svijet i o očekivanjima od života. Tu sam uvijek znao biti skroman i to me je spasilo mnogo puta. Mene smeta glupost...

Čija je, zapravo, povijest koju smo proživjeli, u kojoj se mjeri individualno pamćenje uklapa u političku povijest i historiografiju? Koji su to parametri za „objektivnu“ prosudbu prošlosti koja je ostala iza nas, za prosudbu “svijeta koji smo izgubili“? U tim se misaonim koordinatama kreće moje „okularno“ viđenje stvarnosti Istre u prvome desetljeću poslije velike drame Drugoga svjetskoga rata....

Potraga za znanjem kao užitkom jedno je od neotuđivih prava ljudskoga bića. Mislim da će onaj tko želi kupiti knjigu, to i učiniti. Ako nema novca, potražit će je besplatno, a mi ga u tome ne bismo smjeli sprječavati... Internet omogućuje demokratizaciju znanja. Na taj način svi možemo intervenirati kad se nešto dogodi u bilo kojem dijelu svijeta – mišljenje više nije usredotočeno na tradicionalne...