Ćosićevo putovanje, u kojem su glavne uporišne točke Zagreb kao grad rođenja i Beograd kao onaj u kojem je najduže živio i književno djelovao, sumorna je knjiga u kojoj se prelamaju život i umjetnost, uspomene na prošla vremena i opservacije sadašnjosti, uspostavljaju vrlo jasni autorovi stavovi (politički, estetski) i granaju bogate asocijacije. Zemlje kojima putuje povezuje zajednička slika ispucalih...

Bazdulj je sonetjer. A svaki njegov sonet, kao i svaka njegova priča, bremenit je pozitivnim predrasudama globalne erudicije. Ako sam u njegovoj prozi, pogotovo prilikom prevođenja iste, i osjetio balast pretencioznosti, to za sonete ne mogu reći. Iz jednostavnog razloga: sonet je, na početku milenija nastavka poništenja svijeta na kakvog smo navikli, sam po sebi, pretenciozan.

Stogoff vrlo suvereno ispisuje osmrtnice čitavim civilizacijama: ima tu odličnog putopisa i zanimljivih povijesnih krokija. Kao i inače, Stogoff povremeno dolazi na rub između genijalnosti i teksta nezrelog frajera koji pokušava impresionirati curice. Taj opaki frajer, to je i inače njegov križ. No ima ovdje puno zanimljivog teksta: između ostalog i par stranica o Hrvatskoj - "sićušnoj sredozemnoj sreći".

Prozni prvijenac u kojem je svoje mjesto našlo četrnaest priča koje tematiziraju svakodnevicu u čijim se navodnim običnostima detektiraju situacije mnogo većeg energetskog potencijala no što na prvi pogled izgleda. Bez obzira da li priče proizlaze iz početne idiličnosti djetinjstva, mladalačkih prijateljstava i težnje za promjenom i putovanjem, ili se pak bave uvijek krhkim muško-ženskim odnosima, u...

Pomičući fokus pripovijedanja Ćurić se iznova usredotočuju na razmatranje one „kriške svakodnevlja" koja se sastoji od nekih njezinih aspekata - onih manje važnih, pridošlih s ruba ulice, ali i od onih na prvi pogled značajnih osoba kao što su novi poduzetnici i stari mafijaški šefovi. Pripada ovaj roman hrvatskome proznom mainstreamu, napisan je na duboko svjestan način da proizvodi svekoliku...

Topografija tekstom pripitomljene strasti i sentimentalizma isprva kreće putem kojim se je svojedobno marginalni Boccaccio odmakao od središnjeg Dantea situirajući njegov neolatinski diwan negdje uz strmu stazu, izvan urbanih dosega, gdje se je cijelih deset dana erotika utrkivala s tekstom, da bi na kraju autor »Decamerona« svijetu dokazao da je odvajanje erosa od teksta nepotrebno i pogrešno.