Za razliku od špijunskih fantazija romani Johna Le Carrea donosili su stvarnu sliku obavještajnog podzemlja. No sada, s jednog drugog visokog literarnog mjesta, Bond se vraća. “Tvoje lice sutra“ ozbiljno je špijunsko štivo, uglednog španjolskog pisca Javiera Mariasa, u kojem se kao relevantna povijesna i špijunska literatura navodi i - James Bond. Mariasov roman uvodi nas u sveučilišno okružje...

Bogišić se posebice trudio izbjeći tradicionalan fabularni romenskni tijek meandrirajući kroz naraciju različitim intertekstualnim izletima u literaturu, povijesni dokument ili leksikonsku natuknicu. Uz tanku granicu između navedene građe i fiktivnog, fingiranog prostora kreće se i sveznajući  pripovjedač koji često puta naglo i poprilično skokovito prelazi iz prošlosti u sadašnjost  istražujući na...

Nikola Kraljić, barba Miko, Miko psiholog... i koji su mu još “bodulski heteronimi” u Punti od erta, gradi svijet nečega što se dade pronaći u literaturi Kubanaca poput Reinalda Arenasa, Virgilia Pinere, Joséa Lezama Lime, čak i pariškog egzilanta Guillerma Cabrere Infantea... a to je insularni kozmopolitizam – pogled s otoka koji ne ograničava nego proširuje međe svijeta... Sam je sebi...

Osobna poetika Ivana Hercega na tragu je onih poetika koje se obraćaju svijetu punom znakova. Plašt znakova koji je prikrivao svijet na kakvoga kada piše o riječima i stvarima misli Michel Foucault... Sastavljena od varljivih slova koje čine riječi (od kojih je sastavljen jezik), imena o kojima piše Herceg su neizreciva, stvari nestaju ili se skrivaju, do njih se ili dopire slutnjom ili se rezignacijom...

U svom malom i slatkom romanu McEwan nježno opisuje taj antropološki misterij, te nepoznate ljude, Edwarda i Florence, pripadnike izumrlog plemena koje ništa nije znalo o seksu. Doduše, u društveno-povijesnom kontekstu McEwan je ponešto tanak. Roman se gradi na pričama Edwarda i Florence, o kojima saznajemo sve, a društvena pozadina kontrolirane seksualnosti u drugom je planu, pa romanu nedostaje ponešto...

Suvereno baratajući dominantnim lokalnim koloritima unutar varijeteta (dalmatinske čakavštine i »krapinske« kajkavštine) Britvić je, možda i po "prirodnoj" inerciji osobnih dimenzija totalne kulture unutar nacionalne totalitarnosti štokavskog, dvadesetom stoljeću pokazao kako sva tri jezika-unutar-Jezika mogu supostojati. Ne kao veliki i mali, ne unutar izvanjezične hijerarhije, nego kao one male i...