Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Razgovor ×

Razgovor • 05.01.2006.

Mihajlo Pantić : Pisci kao da imaju licencu na pamet

Nemam ništa protiv ženskog trasha. Uostalom, i da imam, cijeli svijet voli čitati kič-storije o ljubavima s preprekama koje se na kraju moraju završiti happy endom, a koje prati gomila stereotipa, naivnog psihologiziranja, oskudan jezik, mehanička naracija, klišeiziranost likova. Naravno da postoji muški tresh i protiv njega sam iz sve snage, budući da je on potencijalno fašistoidan, agresivan, opasan za...
Razgovor • 23.12.2005.

Irena Vrkljan : Došlo je vrijeme skandala u umjetnosti

Mi smo bili interesantni Zapadu dok je trajao rat i dok se o nama javljalo u vijestima, a sada je taj interes opao. Zapad ne zanimate ako dolazite iz građanskih obitelji i ako su vaše kulturne reference slične njihovima. Najbolje bih prošla da sam u Berlin došla u opancima i da sam pisala o Dalmatinskoj zagori, pastirima i kamenjaru, ali sam uvijek odbijala pružiti im ono što su očekivali.
Razgovor • 18.11.2005.

Piotr Dobrolecki : Hrvatska mora dobro lobirati da se ne uvede PDV na knjigu

Dvije godine prije ulaska u Europsku uniju mnogi su se bojali da će se tržište jako izmijeniti. To se nije dogodilo. Tržište funkcionira kao i prije, ali smo dobili nove mogućnosti. Primjerice, olakšana je kupovina autorskih prava, kao i uvoz i izvoz knjiga na originalnim jezicima, zatim tiskanje knjiga u inozemstvu ili tiskanje u Poljskoj i potom izvoz vani. Naše su tiskare jako zadovoljne jer su povećale...
Razgovor • 03.11.2005.

Slavenka Drakulić : Moja je glavna ambicija samo preživljavljavanje

Meni se dogodilo da je moj prvi naslov, knjiga novinskih tekstova "Smrtni grijesi feminizma", bila prva feministička knjiga kod nas, a vjerojatno i u cijeloj istočnoj Europi, što me je na neki način obilježilo i kao autoricu literature. Moji kasniji romani gledali su se kroz tu feminističku prizmu. Pritom nitko nije pokušao napraviti distinkciju između moje novinarske angažiranosti i literarnog...
Razgovor • 30.10.2005.

Jurica Pavičić : U hrvatskoj prozi kao da nitko nema mamu i tatu

Hrvatski standard kakav je normativan za prozu jest jedan beživotni i apstraktni konstrukt na kojem se ne može pisati o konkretnom ljudskom životu. Taj totalitarni jezik u prozi treba istrijebiti, jer je opasan po zbiljski ljudski život. Pritom ne mislim da je rješenje totalni povratak na dijalekt i sleng, nego da standardni jezik naprosto treba što više unakaziti, zaprljati dijalektom i slengom da bi mu...
Razgovor • 13.09.2005.

Borivoj Radaković : Za mene je seksualni čin svečanost

U zadnje me vrijeme zanima upravo to da ispišem stvari koje ne znam ni sam. Nisam zamislio što je daljnja sudbina likova od trenutka kad sam ih ostavio, a ostavljam ih u trenutku kad su u nastavku mogući i život i smrt. Nije potrebno sve reći, a nije potrebno baš sve ni znati. Sam se kao autor odričem toga da znam sve o svojim junacima, baš kao što ni u životu izvan knjige baš nisam upućen u sve što bih...
Razgovor • 09.09.2005.

Zoran Ferić : Pišem normalne ljudske priče

Jedan kolega me je pitao kako da napiše istinit i uvjerljiv roman o svome malome gradu, kad je taj grad toliko malen da će se svi likovi prepoznati. Takav autorski stav nikamo ne vodi. Pri tome, dakako, ne mislim da bi pisac trebao nekoga vrijeđati i provocirati. Međutim, ako se to dogodi, a u tekstu postoji za to opravdanje, sve je legitimno. Moram priznati da sam se kao autor gotovo zaljubio u svoj glavni lik,...
Razgovor • 07.09.2005.

Ivo Brešan : Lopovi smo kao i svi drugi

Pogotovo što ja kako sam stariji, sve sam skloniji razmišljanju, filozofiji što proza tolerira, a drama ne. Ako vam lica u predstavi počnu filozofirati, onda je gotovo, predstava je propala. Svi moji romani, pogotovo romani koje sam pisao u posljednjih nekoliko godina, nose filozofsku misao kao podlogu radnje. Imali su je i drame, no u ovdje je to daleko otvorenije i izraženije. Svakako nisam napravio...