Jednako kao što u posljednje vrijeme sve češće doživljavam da me na benzinskoj postaji, prilikom plaćanja računa za naliveno gorivo, zaposlenik na blagajni pita "da li sam možda zainteresiran za kupnju čokolade koja je na akciji", tako sam trebao i ja prići svojim prijateljima s kojima se družim u svom domu i kad su već tu, zajedno sa mnom u istoj prostoriji u kojoj je i moja kućna knjižnica,...

Vrijeme je da se napokon glasno i jasno kaže: hrvatsku književnost treba ukinuti. Dosta je bilo licemjerja, dosta je bilo okolišanja, treba pogledati istini u oči i nazvati stvari njihovim pravim imenom, pa reći i ponoviti: hrvatsku književnost treba zbrisati s lica zemlje.

Koliko je za razne poražavajuće statističke rezultate koji su po knjigu i čitanje iz godine u godinu sve lošiji suodgovorna i javna televizija koja pretplatnike košta puno previše a puno im premalo vraća, i na kojoj se očito emisije pokreću ili ukidaju kako nekome dođe? Istina, pravo je uredništva predlagati i provoditi programsku shemu za kakvu uredništvo smatra da ona treba biti, ali jednako postoji i...

I neka se onda tu opali, neka pukne dvocijevka ili padne drvena letva, neka pukne kost tamo gdje je najtanje, najslabije, gdje će se i dalje šutjeti, gdje će se mrmoriti o teškim vremenima i tražiti objašnjenja bez potrebe za djelovanjem, potiho i po hodnicima, glupo i dosadno, baš tako, dosadno, jer mrmori se tako od pamtivijeka po istim tim hodnicima, a da se ništa konačno ni konkretno nije izrodilo,...

La Boétie je bio neobično darovit wunderkind aristokratskog podrijetla, po zanimanju sudac i diplomat, pisao je pjesme, prevodio klasike i prisno drugovao s Montaigneom koji mu je posvetio svoj esej o prijateljstvu. Rođen je 1530, umro mlad već 1563. Njegov "Le Discours de la servitude volontaire" spada u dobro poznatu lektiru na politološkim fakultetima, kao idejna protuteža Machiavellijevu "Vladaru". I...

Gradovi odgovaraju ljudima i u doslovnom smislu. Ljudi su ti koji grad tvore, svojim čvorovima ispisuju njegov čvrst i prljavi goblen barem koliko on čini i određuje njih, njihove noge su čavli koji ga drže gdje jest. Pod svaku cijenu valja umaći priglupom esencijalizmu mjesta. Nema grad nikakav apstraktan duh: njegov asfalt isti je kao i drugi asfalti, njegov promet je gust i bučan, njegovi snjegovi...