Možemo li mi u knjižnom sektoru posložiti sličnu agenciju, odabrati najkvalitetnije i neumrežene operativce te izmjestit odlučivanje o knjizi iz postojećih ministarstava i njihovih službi, učiniti je u odlučivanju što neovisnijom od previranja na političkoj sceni, uz financijski održiv model? Puno je upitnika u zraku ali vrijeme je da se pokušaju naći i odgovori na njih.

Za sve knjižare (dobro, barem za sve one koje sam susrela na različitim stranama Indije) zajedničko je to da su stručni i da sve autore i naslove imaju u „malom prstu“. Ne može se dogoditi da pitate za nekog indijskog autora a da knjižari za njega nisu čuli. Za razliku od njih, prodavači u ljekarnama sasvim su druga priča.

Nisam optimist koji očekuje da će nam baš ovogodišnje istraživanje pokazati da smo ipak značajno "poskočili u vis" u proteklih godinu dana, i da će sada iz godine u godinu biti bolje, a ponajmanje sam optimističan u vezi toga da će se prisutnost knjige u medijima popraviti. Ali dobro, Noć knjige ide dalje, u svojoj (naivnoj?) težnji da sukreira neku načitaniju i obrazovaniju Hrvatsku.

Za razliku od mnogih drugih zemalja u kojima se to događa tek sporadično i slučajno, izvan sustava, u finski je obrazovni sustav, kao i u sustave drugih skandinavskih zemalja, igra u obrazovanje ugrađena od samog početka, a ugrađena je i u čitavu kulturu. Vrtići i predškole temelje se na igri, a u školi se sve do viših razreda dominantno uči kroz igru i praktično istraživanje.

Nepobitna je i neprocjenjiva dobrobit koja proizlazi iz zajedničkog druženja djece i odraslih s pričom, slikovnicom, knjigom. Osim toga, predčitačkim se aktivnostima potiču i razvijaju predvještine čitanja. Djeca u ranoj dobi pokazuju interes za slikovnice, počinju ih listati, pokazivati i imenovati likove i radnje.