U knjizi su opisani počeci socijalne politike u međuratnoj Hrvatskoj i Jugoslaviji te društvene prilike u kojima se ona oblikovala. Autor ukazuje na složenost djelovanja "sestara pomoćnica", kako su se isprva zvale medicinske sestre, koje je objedinjavalo medicinski i socijalni rad.

Budući da se rad sestara prilagođavao potrebama društva, značajan dio knjige posvećen je analizi strukture korisnika njihove pomoći. Tako istraživanje rada pripadnica jedne profesije postaje složen prikaz života jednog društvenog sloja, načina kako je država nastojala uspostaviti institucionalnu brigu za najugroženije, znanstvenih i socijalnih ideja onoga vremena, te napokon nastojanja da se profesionalizira jedan oblik tradicionalno ženskog zanimanja.

**

Radeći na ovoj knjizi nastojao sam, koliko je to građa dopuštala, prikazati svakodnevne probleme s kojima su se sestre susretale pri svom radu, ali i probleme ljudi kojima su pomagale, nastojeći graditi tematske slike kako bi čitatelju njihova svakodnevica postala što opipljivija. U tom svjetlu dio knjige obrađuje problematiku ugroženih skupina gradske populacije, djece, majki i očeva. Nadalje sam istaknuo problematiku hraniteljica djece, kao osoba koje su u međuratnom Zagrebu itekako bile prisutne u svakodnevici obična čovjeka i koje su bile pod budnim okom sestara. U međuratne priče i u događanja koja se opisuju upletene su i bolesti, prije svega tuberkuloza, pa je posve jasno da se toj bolesti posvećuje određeni prostor, kao i alkoholizmu.

Konačno, nezaobilazno je bilo predstaviti i jednu mračniju sliku onodobnog Zagreba, sliku krajnjih rubova siromaštva, skitnje, prosjačenja, prostitucije i one strašne svakodnevice unutar četiri zida, zlostavljanja djece i žena, fizičkih povreda, zanemarivanja i krajnje nebrige za djecu. Da bih slikama grada i ljudi dao još jednu plastičniju dimenziju, odlučio sam knjigu započeti poglavljem pod naslovom "O emocijama", u kojem sam - prenoseći priču o sudbini jedne žene u međuratnom Zagrebu - želio naglasiti afektivnu komponentu teme ovoga rada, koja je neraskidivo utkana u život grada i sudbine ljudi o kojima su se brinule sestre pomoćnice.

Na kraju sam skicirao nekoliko slika o problemu treće životne dobi i time završio ovu studiju, u kojoj sam sjedne strane nastojao zadržati znanstvenu distancu, a s druge se nisam ustručavao prepustiti emocijama i svjesno ih (auto)tematizirati, što mi se činilo posve neizbježno budući daje cjelokupna ostavština sestara opipljiva, živa i konačno emocionalno prijemčiva.

Željko Dugac

Željko Dugac (1968), povjesničar medicine. Doktorirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radi u Odsjeku za povijest medicinskih znanosti Zavoda za povijest i filozofiju znanosti HAZU. Voditelj je projekta "Hrvatska medicinska baština: odrednice i dostignuća od 13. do 20. stoljeća".

Bavi se istraživanjem povijesti javnog zdravstva u međuratnom razdoblju, životom i djelom dr. Andrije Štampara, poviješću narodne medicine. Autor je više znanstvenih članaka i poglavlja knjiga o povijesti zdravstvenog prosvjećivanja i narodne medicine.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.