U ovoj knjizi Galović nastavlja razrađivati poetiku koju je uglavnom naznačio u svojim prijašnjim knjigama poezije. Lirski glas se često nalazi negdje izvan same pjesme, pri čemu je istodobno zamjetna tendencija da bude uvučen u lirsko zbivanje. Galović ga isto tako nastoji uklopiti u pomno ocrtane lirske prizore i scene, ne bi li time njegov lirski opis poprimio određenu dinamiku, bez koje bi te pjesme vjerojatno izgubile na vitalnosti, a time i na određenoj, lirskoj uvjerljivosti.

Značajnu komponentu njegove lirike svakako predstavlja i jedan zaseban metaforizacijski krak, kojega odlikuje raspoznatljiv mitološki naboj, što bi kod ovog autora značilo da jednako poseže za motivima iz antičke mitologije i suvremene pop-kulture. Srodni postupak Alen Galović primjenjuje u neposredno proživljenim prizorima, onim osobnim i privatnim te u promatranju izvanjskih pejzaža, koji mu se u stihovima, po svojoj snazi i neponovljivosti nadaju kao potka, odnosno određena lirska matrica za generiranje jedne posve privatne i vrlo čitke mitologije.

Alen Galović rođen je 1971. u Zagrebu. U rodnom gradu studira hrvatski jezik, književnost i novinarstvo, te radi kao novinar i urednik. Objavljivao pjesme i kritičke osvrte u domaćoj periodici. Godine 1994. dobio je prvu nagradu na natječaju Goranovog proljeća za mlade pjesnike, za rukopis “Malo tijelo jutra”. Do sad je objavio zbirke poezije: “Malo tijelo jutra”(1994), “Usamljeni fragment” (1995), “Srebrni letač” (2001).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.