Jozefina Dautbegović
Čovjek koji je kupovao kuću
- Nakladnik: Profil
- 11/2006.
- 186 str., meki uvez s klapnama
- ISBN 9531203385
- Cijena: 11.81 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Tematika priča Josefine Dautbegović nije usko vezana za određenu društvenu sredinu, ili neki socijalni milje. Konstanta njezinog pričanja leži u tome što ona odabire obične ljude i svakodnevne događaje i lako uspostavlja odnos između teksta i čitatelja.
Tijekom devedesetih Jozefina Dautbegović afirmirala se svojim zbirkama kao jedna od ključnih autorskih osobnosti novije hrvatske poezije. Kao što je u pjesništvu vrlo uspješno tematizirala svakodnevicu, i u svojoj prozi ona se bavi običnim ljudima i svakodnevnim događajima. Stječe se dojam kako priča o ljudima iz neposrednog okruženja, «prisluškuje» dijaloge i «preslikava» događaje.
Međutim, njezin «dokumentaristički postupak» zapravo je mimikrijske naravi: određena zbivanja na trenutke prelaze granicu iskustvenog i autorica ulazi u svijet onostranog, ali s tako malim pomacima da je teško povući stvarnu crtu između događaja i fikcije, jer je kao u ogledalu stvarnost jedva odmaknuta od mogućeg.
Uz snažan osjećaj za realitet povremeno «iskliznuće» u metafizičko nije samo sebi svrha nego je u službi oblikovanja likova. Većina njezinih priča ima neočekivan obrat s uspjelom dozom prirodnog humora koji pokriva «povišene emocije». Posebna su kvaliteta ovih priča vrlo vješti i uvjerljivi dijalozi tako da se svaki događaj doimlje proživljenim, a čitatelj prepoznaje likove ili događaj kao autentično iskustvo.
Pojedine priče iz ove zbirke već su bile prepoznate u književnoj javnosti po visokim narativnim dometima: priča Odmor nagrađena je 1996. nagradom Večernjeg Usta za kratku priču, a 2002. autorica je dobila nagradu Ranko Marinković za priču Čovjek koji je kupovao kuću, po kojoj je i naslovljena ova knjiga.
Tijekom devedesetih Jozefina Dautbegović afirmirala se svojim zbirkama kao jedna od ključnih autorskih osobnosti novije hrvatske poezije. Kao što je u pjesništvu vrlo uspješno tematizirala svakodnevicu, i u svojoj prozi ona se bavi običnim ljudima i svakodnevnim događajima. Stječe se dojam kako priča o ljudima iz neposrednog okruženja, «prisluškuje» dijaloge i «preslikava» događaje.
Međutim, njezin «dokumentaristički postupak» zapravo je mimikrijske naravi: određena zbivanja na trenutke prelaze granicu iskustvenog i autorica ulazi u svijet onostranog, ali s tako malim pomacima da je teško povući stvarnu crtu između događaja i fikcije, jer je kao u ogledalu stvarnost jedva odmaknuta od mogućeg.
Uz snažan osjećaj za realitet povremeno «iskliznuće» u metafizičko nije samo sebi svrha nego je u službi oblikovanja likova. Većina njezinih priča ima neočekivan obrat s uspjelom dozom prirodnog humora koji pokriva «povišene emocije». Posebna su kvaliteta ovih priča vrlo vješti i uvjerljivi dijalozi tako da se svaki događaj doimlje proživljenim, a čitatelj prepoznaje likove ili događaj kao autentično iskustvo.
Pojedine priče iz ove zbirke već su bile prepoznate u književnoj javnosti po visokim narativnim dometima: priča Odmor nagrađena je 1996. nagradom Večernjeg Usta za kratku priču, a 2002. autorica je dobila nagradu Ranko Marinković za priču Čovjek koji je kupovao kuću, po kojoj je i naslovljena ova knjiga.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
