Marie-Laure djevojčica je koja živi s ocem nedaleko od Prirodoslovnog muzeja u Parizu. Nakon ulaska nacista u grad, otac i njegova djevojčica, slijepa od šeste godine, bježe stricu u sjevernu Francusku u grad Saint-Malo.

Ono što Marie-Laure ne zna jest da njezin otac sa sobom nosi ukleti dijamant koji nikako ne smije pasti nacistima u ruke. S druge je strane Werner, siroče opsjednuto radijom, kojem talent za tehnologiju osigurava mjesto u brutalnoj Hitlerovoj mladeži. Postajući sve svjesniji u čemu sudjeluje, Werner prolazi kroz pakao rata, a put ga dovodi u Saint-Malo, gdje se njegova sudbina napokon ne ispreplete s onom Marie-Laure.

Werner i Marie-Laure junaci su romana "Svjetlo koje ne vidimo" nagrađivanog američkog pisca Anthonyja Doerra, koji se može čitati i kao bildungsroman i roman o potrazi za dobrotom u dobroti nesklonim vremenima, kao roman o hrabrosti i roman o žrtvovanju, kojeg je autor pisao punih deset godina. Poetična, potresna proza koja se ne ispušta iz ruke dobila je unisone pohvale kritike, o čemu svjedoči i Pulitzerova nagrada te uvrštavanje među finaliste National Book Awarda 2014. godine, ali je osvojila i čitatelje.

Roman je izazvao veliki interes izdavača u cijelom svijetu te će u iznimno kratkom vremenu biti objavljen u 29 zemalja.

Moram okriviti Anthonyja Doerra za neprospavanu noć jer jednom kad sam počeo čitati “Svjetlo koje ne vidimo”, nisam ga mogao ispustiti iz ruke.
The New York Times

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.