“Homo sacer : Suverena moć i goli život” je prvi i centralni dio planirane tetralogije u kojem Agamben poduzima pokušaj da u širokom luku od grčke filozofije i rimskog prava do recentnih političkih, tehnoloških i medicinskih fenomena rasvjetli mehanizme društvenog uključivanja i isključivanja.

“Homo sacer: Suverena moć i goli život” prekretnička je knjiga suvremene političke filozofije. Povezujući analizu totalitarizma kod Hannah Arendt i biopolitičku teoriju društva kod Michela Foucaulta, Giorgio Agamben tom studijom pokazuje kako se kroz čitavu povijest zapadnog političkog ustrojstva provlači dosada nepomišljana povezanost suverene moći nad smrću podanika i biopolitičke kontrole nad životom građana – povezanost koja je kulminirala u nacističkim koncentracijskim logorima i koja se još i danas provlači kroz demokratska društva u pokušajima da se zakonom definicija golog života učini predmetom političkog uključivanja i isključivanja.

Naslovna figura knjige – homo sacer – poziva se na figuru iz rimskog prava za osobu koju se može ubiti, ali ne i žrtvovati, za osobu koja nije zaštićena ni građanskim ni božanskim pravom. Homo sacer stoji dakle za život koji je isključen iz zajednice i nije predmet zaštite zakona, već kojim suverena moć raspolaže van granica zakona. Dok je u tradicionalnom shvaćanju političkog suvereniteta stavljanje zaštita zakona van važenja bilo moguće samo u slučaju izvanrednog stanja, Giorgio Agamben želi pokazati kako to raspolaganje nad životom s onu stranu zakona svojstveno izvanrednom stanju postaje normaliziranim stanjem u suvremenim političkim sustavima.

Od objavljivanja na talijanskom 1995. godine “Homo sacer” (podnaslovljen: “Suverena moć i goli život”) preveden je na mnoštvo jezika, a Agambenove su prokovativne i dalekosežne teze postala predmetom čestih rasprava, premašujući uvelike domenu puko akademske diskusije.

***

Giorgio Agamben spada u nekolicinu suvremenih filozofa poput Slavoja Žižeka ili Tonija Negrija čija radikalna misao oblikuje javne debate o globalnom političkom poretku. Taj vodeći mislioc biopolitičke teorije na tragu Michela Foucaulta studijom Homo sacer: Suvremena moć i goli život godine 1995. godine prouzrokovao je potres u suvremenoj političkoj filozofiji tvrdnjom da je čitava povijest zapadnog političkog ustrojstva obilježena prepletom elemenata suverene moći nad smrću podanika i biopolitičke kontrole nad životom građana. Međutim, Agambenovi filozofski interesi sežu i van užeg polja političke filozofije od pitanja ontologije, estetike do lingvistike, poetologije, medijavelistike, povijesti umjetnosti.

Profesor je estetike na Sveučilištu u Veroni i filozofije na Collège International de Philosophie u Parizu. Autor je brojnih studija, od kojih su najpoznatije: “Nadolazeća zajednica” (1990), “Homo sacer: Suverena moć i goli život” (1995), “Sredstva bez ciljeva: Bilješke o politici” (1996), “Što ostaje od Auschwitza: Svjedok i arhiv” (1998), “Potencijalnosti: Sabrani filozofski ogledi” (1999) i “Izvanredno stanje” (2003). Prethodno je na hrvatski prevedena njegova studija “Ideja proze”.

Giorgio Agamben (1942.) jedna je od vodećih ličnosti u filozofiji i političkoj teoriji. Njegovo jedinstveno čitanje književnosti, književne teorije, kontinentalne filozofije, političke misli, religijskih studija i umjetnosti učinilo ga je jednim od najinovativnijih mislilaca našeg vremena.

Agamben je studirao pravo i filozofiju na Sveučilištu u Rimu, gdje je napisao neobjavljenu doktorsku tezu o političkoj misli Simone Weil. Kao postdoktorand u Freiburgu (1966. – 1968.) sudjelovao je na seminarima Martina Heideggera o Hegelu i Heraklitu, a od 1974. do 1975. bio je suradnik na Institutu Warburg Sveučilišta u Londonu. Predavao je na Sveučilištu Macerata, Sveučilištu u Veroni, Collègeu Internationale de Paris, Università della Svizzera Italiana, Università Iuav di Venezia, New School u New Yorku i The European Graduate School / EGS, gdje drži katedru Barucha Spinoze.

Od 1980-ih, velik dio rada ovog filozofa može se čitati kao pokret prema projektu Homo sacer, koji počinje knjigom "Homo sacer: Suverena moć i goli život" (1995.). Rad se bavi pitanjima koja su postavili brojni teoretičari iz dvadesetog stoljeća, ponajprije Michel Foucault, te ih nadograđuje. Ukratko, projekt je odgovor na pitanja totalitarizma i biopolitike. Neka od njegovih istaknutih djela su: "Izvanredno stanje – Homo Sacer II, 1", "Ono što ostaje od Auschwitza: Arhiv i svjedok", "Homo Sacer III", "Goloća", "Ideja proze", "Profanacije", "Vrijeme što ostaje" i "Autoportret u radnoj sobi".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.