Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Kritika ×

Kritika • 20.10.2016.

Milena Benini : Prodavač snova

U "Prodavaču snova" nije tehnologija ni tehnološki ratio ono što mijenja i definira ljudske odnose, već su to intenzitet razumijevanja sebe i volja za gnozom (u starogrčkom, a ne postkršćanskom smislu) posredovani, dakako, fantastičnim mehanizmom jer ništa osim realističke dogme takvo što ne brani.
Kritika • 12.09.2016.

Drago Glamuzina : Everest

"Everest" je književni vrhunac dosadašnje Glamuzinine spisateljske djelatnosti, mjesto na kojemu se, da ga parafraziramo, najbliže primakao mjestu s kojega na njegov radni stol padaju scene koje kasnije viđamo transformirane u riječi.
Kritika • 08.09.2016.

Anais Nin : Djeca albatrosa

Lijepe su to slike nemira, jedne mlade žene nestalne i dinamične naravi koja život traži u buci i ekscesu, u preticanju a ne povlačenju. Međutim posrijedi su tek "bits and pieces", komadići i dijelovi, povremeni bljeskovi unutar najčešće zagušenog teksta.
Kritika • 06.09.2016.

Sylviane Corgiat, Laura Zuccheri : Stakleni mačevi

Brzina pripovijedanja, nonšalantno shvaćanje dramaturgije, trivijalni dijalozi i slična veselja guraju "Staklene mačeve" u smjeru holivudske ideje fantastičnog spektakla, a to je paradigma kakvu nemamo potrebu još jednom prežvakvati u stripu.
Kritika • 30.08.2016.

Andrés Neuman : Razgovori nasamo

Neuman je ambiciozan pisac, a "Razgovori nasamo" odlična su varijacija na obiteljsku dramu, knjiga koja se brzo čita unatoč čvorovima koje određeni pasusi stvore u čitateljevoj utrobi. Roman je snažan i izvrsno napisan tako da svakako opravdava djelić Bolañovih pohvala.
Kritika • 13.07.2016.

Yuri Herrera : Balade o teškim vremenima

Čitatelja unatoč suhoći tj. jednostavnosti stila prati osjećaj da je riječ o tekstu epskih proporcija. A zbog alegoričnosti, zbog preklapanja svjetova možda bi najtočnije Herrerinu prozu prozvati halucinantnim realizmom.
Kritika • 27.06.2016.

Ondrej Vojtechovsky: Iz Praga protiv Tita!

Demonizirani u domovini, uz koju su uvijek ostali vezani, i u pokretu, kojeg su i sami stvarali, te bez informacija o sudbini svojih najbližih koje su ostavili iza sebe, praški emigranti niti u Pragu nisu pronašli drugarsko utočište. Upravo oni koji su najviše patili zbog odvajanja od obitelji bili su optuživani od drugova da su potencijalni špijuni, jer ih je lako ucijeniti djecom i suprugama koje su...