"Akustika tišine" roman je snažne, fino ugođene rečenice, radnje koja se odvija kroz dugo vremensko razdoblje i obuhvaća četiri generacije jedne zagrebačke obitelji i prohod kroz nekoliko društvenih sistema i povijesnih, arhitektonskih i inih mijena Zagreba o koje se kako priča tako i junaci ovog romana neminovno okrznu.

Glavnu junakinju romana upoznajemo tijekom jednog od mnogobrojnih boravaka na psihijatrijskom odjelu gradske bolnice. Iza nje je bezbrižno, lakomisleno djetinjstvo, ispresijecano tek ponekim njoj nerazumljivim, stoga i čudnim razgovorom odraslih, ali i brojne obiteljske mijene uzrokovane promjenom povijesno-društvenih okolnosti te vlastiti osjećaj nepoželjnosti. Umišljene (kako tvrdi psihijatrica) ili stvarne nepoželjnosti (kako tvrdi glavna junakinja), postaje gotovo svejedno jer priča ovog romana započinje tek onda kada je junakinja spremna prihvatiti da postoji samo jedna osoba i jedan način kojim se može izvući iz životnog gliba u kojem se nalazi, a kako se radnja romana raspliće tako postaje jasno da je duševna bolest kojom društvo obilježava drukčijeg pojedinca zapravo najlakši način da se društvo takvog pojedinca riješi i smjesti ga u geto bolesti.

"Akustika tišine" s jedne su strane obiteljska saga, a s druge psihološki triler u kojemu radnja kulminira oko jedne bolesničke postelje i dočaravaju valere raspoloženja junaka, posljednjih izdanaka jedne loze, koji se predaju opsesijama i žudnjama, namjerama i stremljenjima nepomireni s čekanjem upliva sudbine u svojim životima već riješeni da kolo sreće zavrte sami – dobrim i lošim pokušajima, časnim i nečasnim namjerama, mudrošću, ludošću, ili tek pristajanjem na nju. Autoričina poetika i stil kreiraju snoviđenje u kojem se roman odvija stvarajući literarni sfumato, savršeno sinkron temi i likovima romana.

Teško je pobrojiti sve problemske sklopove i metafore što ih rastvara, otvara i zatvara roman Akustika tišine. Naći ćemo se na skliskom terenu međusobnih obiteljskih nerazumijevanja, pa i patologije. Sudariti se s nestankom ljubavi i braka, kao i patrijarhalno-primitivnim obrascima ponašanja. Uroniti u jezive slike jednoga nedavnog razdoblja kad je imati 'pogrešno prezime' moglo značiti kraj prijateljstava, ljubavi, snova, pa i života kao takvog. I zakoračiti iza zidova psihijatrijske ustanove u kojoj glavna junakinja, Nora, prisilno boravi s prišivenom dijagnozom. Kad se njezina svakodnevica i sjećanja, pomiješana s hrpom nepotrebnih medikamenata, razliju pred nama kao znakovita i optužujuća bujica, ostat ćemo bez teksta. I glasno navijati da se konačno izbori za sebe i vlastiti komadićak života. I da joj netko napokon pomogne. Je li kasno za to? – Jagna Pogačnik  

Tajana Obradović rođena je 1971. u Zagrebu. Diplomirala je 1995. na studiju novinarstva Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Bivša je uspješna atletičarka i dugogodišnja novinarka, kolumnistica, urednica i članica uredništva u sportskim časopisima, knjigama i publikacijama. Do 2004. bila je zamjenica generalnog direktora za sektor nakladništva u Zri-športu d.o.o, a danas je programska direktorica u nakladničkoj kući Funditus. Članica je komisije Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora za informiranje i izdavačku djelatnost.

Prozu objavljuje od 2011., u tjednicima i književnim časopisima i na Trećem programu Hrvatskog radija. Objavila je tri romana: "Cybersex - Čarobna šuma" (Funditus, 2011), "Onda znaš kako stvari stoje" (Funditus, 2013) i "Akustika tišine" (Funditus, 2017).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.