Zlo nije nova pojava, ono je s nama od pamtivijeka. Međutim, ono što jest novo vrsta je zla koja obilježava naš suvremeni tekući moderni svijet. Zlo koje je obilježavalo prijašnji oblik krutog modernizma bilo je čvrsto u rukama države koja je imala monopol nad sredstvima prisile i koristila ih je za ostvarenje svojih ciljeva, katkad neopisivo okrutno i barbarski. U našim današnjim modernim tekućim društvima, zlo je sveprisutno, a istovremeno i sve manje vidljivo.

Tekuće zlo skriva se u svakodnevnim modernim tekućim oblicima interakcije i razmjene među ljudima, prikriveno u samom tkivu njihova suživota, kao važan dio njegove svakodnevne rutinirane reprodukcije. Zlo vreba iz nebrojenih crnih rupa potpuno dereguliranog i privatiziranog društvenog prostora u kojem su nemilosrdna konkurencija i otuđenje smijenili suradnju i solidarnost, dok prisilna individualizacija nagriza vezivnu moć međuljudskih odnosa. Taj suvremeni oblik zla teško je uočiti, raskrinkati i oduprijeti mu se. Ono nas zavodi svojom običnošću, a potom, naizgled nasumce, napada bez upozorenja. Posljedica toga je društveni svijet usporediv s minskim poljem: znamo da je pun eksploziva i da će do eksplozije doći prije ili poslije, no ne znamo kada ni gdje.

U svojoj novoj knjizi "Tekuće zlo", kao nastavku njihova čuvenog djela "Moralna sljepoća", Zygmunt Bauman i Leonidas Donskis vode nas kroz novu stvarnost u kojoj zlo istovremeno zauzima običniji ali i podmukliji oblik, prijeteći čovječanstvu oduzimanjem snova, alternativa i prava na disidentstvo, danas, kada nam je to najpotrebnije.

AUTORI O KNJIZI

Samo nekoliko dana nakon što smo dovršili prijepis našeg razgovora (koji je prije dvije godine objavila izdavačka kuća Polity pod naslovom "Moralno sljepilo" [Moral Blindness]), shvatili smo da se razgovor mora nastaviti. Previše je pitanja ostalo otvoreno i previše novih, isprva neprimjetnih a potom sve razvidnijih, trebalo je zabilježiti i na njih pokušati odgovoriti. Krivnju za to ne snose autori i možda njihov preuranjen prekid analitičkih napora dok zadaća još nije dovršena, već je to posljedica same prirode ovakvog pothvata.

Dok je zlo - predmet naše analize - stalan i neizbježan suputnik ljudskog stanja, njegovi oblici i načini djelovanja, posebice u svom suvremenom tekućem utjelovljenju, predstavljaju nove fenomene, pri čemu zavrjeđuju zasebno izučavanje koje će se usredotočiti upravo na tu njihovu novinu. Svaka tekućina, po svojoj prirodi, brzo mijenja svoj oblik i formu s obzirom na kalup u koji se ulijeva. Tekućine se nalaze u trajnom in statu nascendi - vječno „nastaju", no nikada ne postižu trajan oblik; obilježje je to koje je još prije dva tisućljeća zamijetio Heraklit, ustvrdivši da ne možemo dvaput ući u jednu te istu rijeku, što je u svom dijalogu Kratil zapisao Platon. Ono što možemo - i trebamo - učiniti, želimo li tu rijeku što vjernije prikazati, jest pronaći njen izvor i najveće pritoke, pratiti njezinu putanju (ili, ako je potrebno, više - postojećih ili alternativnih - putanja) i sve to mapirati (čak i ako smo svjesni daje najviše što u konaćnici možemo ponuditi sarno presjek postojećeg stanja, a ne nekakav konačan i trajan prikaz fenomena kojim se bavimo).

Upravo to pokušavamo učiniti u ovoj knjizi: što je vjernije moguće prikazati najbogatije izvore zla današnjice te pratiti što veći broj njegovih postojećih putanja u ovom našem dereguliranom i neorganiziranom, usitnjenom i individualiziranom, rascjepkanom, nepovezanom i privatiziranom potrošačkom društvu tekuće modernosti. Bilo kako bilo, s obzirom na prirodu predmeta kojim se bavimo, zaključke do kojih dodemo treba shvatiti kao izvještaj s istraživačkog putovanja koje još uvijek traje.

Ukratko, u našem smo se razgovoru najviše usredotočili na zlo u tekućoj modernosti, za koje tvrdimo da je opasnije i podmuklije od svih svojih ranijih manifestacija jer je rascjepkano, usitnjeno, nepovezano i raspršeno; u oštroj suprotnosti sa svojim neposrednim ranijim koncentriranim i kondenziranim oblikom kojim se upravljalo iz središnjice. Zbog toga je suvremeno tekuće zlo skriveno od pogleda, teško ga je uočiti te razumjeti što doista predstavlja i nagoviješta. Tekuće zlo posjeduje iznimnu sposobnost uspješnog kamufliranja kao i novačenja ljudi u svoju službu, lažno se - a tu je laž iznimno teško osporiti i razotkriti - predstavljajući i iskorištavajući njihove ljudske - u punom značenju te riječi - probleme i želje. Da stvar bude još gora, nemali broj unovačenih zaveden je do te mjere da u svemu tome dobrovoljno sudjeluje.

Nebrojeno je primjera da tekuće zlo, umjesto kao neprijatelja, doživljavamo kao prijatelja koji nam je spreman pomoći; riječima Josepha Nyea, govorimo o "mekoj", a ne "tvrdoj" moći, jer mu je glavna strategija zavođenje a ne prisila, primjer čega je suvremeni sustav višestrukog nadzora pomoću kojeg je izgrađena baza podataka milijunima puta veća od one o kojoj su u vrijeme krute modernosti sve tajne službe zajedno mogle samo sanjati (a i to samo ukoliko su imale iznimno bogatu maštu) - temeljena na podacima koji pristižu 24 sata na dan, 7 dana u tjednu, uz dopuštenje ili bez znanja korisnika mobilnih telefona, kreditnih kartica te pošiljatelja ili primatelja računalnih ruka. Više nema potrebe za Ministarstvom ljubavi kako bi se ljude prisililo da rat doživljavaju kao mir, a prinudu kao zaštitu i prijateljsku pomoć.

Tekuće zlo, kao i svaka tekućina, posjeduje nevjerojatnu sposobnost zaobilaženja prepreka koje se nađu na njegovu putu. Baš poput tekućine, ono prepreke namaće, vlaži, natapa, a nerijetko uzrokuje i njihovu eroziju i rastapanje, pri čemu otopinu koja nastane apsorbira u sebe i na taj se način dodatno osnažuje. Uz to što ga čini teško uhvatljivim, to njegovo obilježje dodatno otežava zadaću uspješnog odupiranja tekućem zlu. Ono je prodrlo u sve pore svakodnevnog života i duboko se ukorijenilo u samoj njegovoj biti, pa čak i kada (ako) bismo ga prepoznali, svi alternativni oblici života i dalje bi nam izgledali nevjerojatnima i nestvarnima - ono je smrtonosni otrov koji se varljivo predstavlja kao spasonosni protuotrov životnim teškoćama.

Pokušat ćemo napraviti (nužno nepotpun, no nadamo se barem preliminaran) inventar ovih i drugih obilježja tekućeg zla, kao i njegovih brojnih manifestacija. Pri tome nam je namjera pripremiti platno, a ne naslikati cijelu sliku. Želimo skicirati obrise ove teme koja vapi za mnogo obuhvatnijim i što hitnijim izučavanjem te ponuditi neke - po našem mišljenju korisne - konceptualne alate.

Z. B. & L. D.

Zygmunt Bauman (1925. – 2017.) jedan je od najznačajnijih i najutjecajnijih suvremenih sociologa i filozofa. Radio je na sveučilištima u Varšavi, Tel Avivu i Leedsu. U svojim se djelima posebice bavio problemima globalizacije, modernizma, postmodernizma, konzumerizma i etike. Objavio je više od šezdeset knjiga od kojih se većina ubraja u klasična djela sociološke literature. Najpoznatije Baumanove knjige su "Tekuće zlo", "Modernost i holokaust", "Tekuća modernost" i "Individualizirano društvo".

Leonidas Donskis (1962. – 2016.) ugledni je litavski filozof, politički teoretičar i povjesničar ideja. Bio je profesor povijesti na Sveučilištu Vytautas Magnus te istaknuti branitelj ljudskih prava i građanskih sloboda, za što je dobio brojna priznanja. Donskis je autor nekoliko knjiga o modernosti, potrazi za identitetom i problemima suvremene Istočne Europe, od kojih su najpoznatije "Modernost u krizi", "Moć i imaginacija" i "Problem identiteta i moderni svijet".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.