Prije samo nekoliko godina, zapadnoj je javnosti društveni napredak bio prividno izvjestan: svjetski trijumf demokracije i tržišne ekonomije činio se nezaustavljivim, a liberaliziranje i emancipacija, društvo znanja i pluraliziranje načina života smatrali su se pojmovima koji će određivati budućnost. No naposljetku je zbog Brexita i izbora Donalda Trumpa došlo do bolne spoznaje da se radilo o iluzijama.

I doista, tek se sada vidi razmjer promjene strukture društva: stari industrijski modernizam potisnut je kasnim modernizmom koji određuju polarizacija i paradoksi – napredak i nelagoda dvije su strane iste medalje. U knjizi "Kraj iluzija: Politika, ekonomija i kultura u kasnome modernizmu" Andreas Reckwitz argumentirano izlaže središnje strukturne značajke suvremenosti: novo klasno društvo, obilježja postindustrijske ekonomije, konflikt između kulture i identiteta, iscrpljenost koja nastaje iz imperativa samoostvarenja i krizu liberalizma.

* * * 

Za čitatelje je svakako sretna okolnost što je Reckwitzova studija, zahvaljujući ovom izdavaču, prevedena na hrvatski jezik. I u Hrvatskoj je prošlo vrijeme u kojem su socijalne prakse na svim područjima života slijedile prešutne opće maksime djelovanja. Traže se mogućnosti suočavanja s novim napetostima između nacionalizma i univerzalizma, individualizma i kolektivizma te između metropolskih i perifernih područja. I Hrvatska se suočava s problemima regulacije tržišta te useljavanja i iseljavanja. Ako ovdje još uvijek vlada osjećaj da iluzije nisu iscrpljene, to je zato što se još nije moralo u svoj svojoj drastičnosti odustati od industrijskog društva i predodžbi o zapadnoj hegemoniji. Nacija, iznova oblikovana nasilnim raspadom nesvrstane Jugoslavije upravo onda kada je postmodernističko društvo na Zapadu dosegnulo svoj vrhunac, još se može smatrati mladom. Svježa je još i euforija zbog pridruživanja Europskoj uniji. Upravo zbog toga što se stranputice kasnog modernizma u Hrvatskoj tek nagovještavaju, Kraj iluzija se ovdje možda neće čitati samo kao manifest koji posreduje – u najboljem smislu riječi – iritantnu sliku suvremenoga zapadnog društva, nego i kao važan priručnik o onome što dolazi.

Christine Magerski

Andreas Reckwitz (1970.), njemački je sociolog i teoretičar kulture te profesor socijalne teorije i kulturne sociologije na Humboldtovom sveučilištu u Berlinu. Reckwitz je istaknuti zagovornik teorije društvene prakse i pridonio je njezinom razvoju kao sveobuhvatne društvene i kulturne teorije, što služi kao polazišna točka za njegove radove o subjektivizaciji, kreativnosti i singularizaciji društvenog života.

Godine 2017. za svoju zapaženu studiju "Die Gesellschaft der Singularitäten. Zum Strukturwandel der Moderne" (Društvo singularnosti. O promjeni strukture modernizma) dobio je Bavarsku nagradu za knjigu, a 2019. nagradu „Gottfried Wilhelm Leibniz“ Njemačke zajednice istraživača.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.