Kada su se prvi puta susreli 1925. godine, Martin Heidegger je bio zvijezda njemačkog intelektualnog života, a Hannah Arendt je bila njegova ozbiljna mlada studentica. Što se tada dogodilo između njih nikada neće biti poznato, ali oboje će ostatak svog života njegovati uspomenu na kratko razdoblje prisnosti.

Povijesne okolnosti uskoro će ih odvesti u sasvim različitim smjerovima. Nakon što je 1933. godne Hitler preuzeo vlast u Njemačkoj, Heidegger je postao rektor Sveučilišta u Freiburgu, a ta njegova zloglasna pronacistička adresa ostat će predmet vječne kontroverze. Arendt, Židovka, napustila je Njemačku iste godine, preselivši se najprije u Pariz, a potom u New York. U desetljećima koja dolaze, Heidegger će biti proglašen jednim od najznačajnijih filozofa dvadesetog stoljeća, dok će se Arendt proslaviti kao glas savjesti u stoljeću tiranije i rata.

Heidegger će romansu s Arendt smatrati "najuzbudljivijim, usredotočenim i sadržajno bogatim" razdobljem svog života te dodati kako je posljedična kreativna vitalnost svakako doprinijela stvaranju "Bitka i vremena", njegova najpoznatijeg i najutjecajnijeg uratka. "Nikada mi se ovakvo nešto ranije nije dogodilo", piše on u jednom od svojih prvih ljubavnih pisama, prikupljenih u knjizi "Pisma od 1925. do 1975. i druga svjedočanstva". Riječ je o pola stoljeća nevjerojatne korespondencije, prvo ljubavničke, a potom prijateljske i intelektualne.

Točnije, riječ je o 119 njegovih pisama, razglednica i kratkih poruka i 33 njena pisma, od kojih mnoga postoje samo kao kopije ili koncepti. Tome se pridružuje još nekoliko pisama između Heideggerove supruge Elfride i Hannah Arendt, kao i kratka rukom napisana poruka Fritza Heideggera iz 1970. u kojoj govori o zdravstvenom stanju brata Martina nakon lakše kapi koju je doživio u Marburgu.

Osim poruka u pismima objavljen je još niz drugih dokumenata: rukopis "Sjene", koji je Hannah Arendt napisala travnja 1925. za Martina Heideggera; nadalje pjesme koje je Martin Heidegger napisao nakon ponovnog susreta s Hannom Arendt 1950. i 1951. Većina tih pjesama neobično su rječiti dokumenti koji dovode do jezika ono što je u pismima između redaka.

Ovo izdanje sadrži i manje lijepe ali također rječite pjesme Hanne Arendt iz vremena između 1923. i 1926., od kojih su neke već objavljene. Ova dodatna svjedočanstva posreduju nešto o duhovnom i duševnom stanju Hanne Arendt i tako pridonose da čujemo njezin glas. Objavljena je i "Istinita priča o liscu Heideggeru" koju je Arendt u kolovozu ili rujnu 1953. zapisala u svoj "Dnevnik mišljenja" kao i njezini prilozi za Heideggerov 80. rođendan, 26. rujna 1969.

Prosvjetljujuća, otkrivajuća, ali i čitavo vrijeme nježna, ova prepiska nudi uvid u unutarnje živote dviju figura duhovne povijesti 20. stoljeća.

Iz Pogovora Ursule Ludz:

"Godine u naslovu ove knjige, 1925. i 1975., daju okvir za priču o Hanni Arendt i Martinu Heideggeru, uzmemo li kao mjerilo pisano predanje. Prvi je dokument iz 10. veljače 1925. i riječ je o samopozivu: 'Draga gospođice Arendt!' započinje profesor svoje pismo studentici prvoga semestra, 'još ovu večer moram doći k Vama…' Mjesto događanja je sveučilišni grad Marburg na rijeci Lahn. Zadnji dokument, pismo naslovljeno 'Draga Hannah', ima datum 30. srpnja 1975. i, nakon pitanja Arendtove, sadrži poziv: 'Veselimo se', to su Martin Heidegger i njegova žena Elfride, 'Tvojemu posjetu.' Na te je Heideggerove riječi od 1970. obudovjela Hannah Arendt iz Tegne, gdje je ljetovala, preko Züricha doputovala u Freiburg.

Hannah Arendt i Martin Heidegger posljednji su se put vidjeli 12. kolovoza 1975. Hannah Arendt je nekoliko mjeseci poslije, 4. prosinca 1975., u 69. godini, nenadano umrla u New Yorku. Sedamnaest godina stariji Martin Heidegger tek ju je kratko nadživio, umro je 26. svibnja 1976."

Hannah Arendt (Hannover, 1906. – New York, 1975.) američko-njemačka je filozofkinja i politologinja. Studirala je na sveučilištima u Marburgu, Freiburgu i Heidelbergu, gdje je 1928. doktorirala. Po dolasku nacista na vlast 1933. napustila je Njemačku, a od 1940. živjela je u SAD-u. Uz ostalo, predavala je na Sveučilištu u Chicagu i na New School for Social Research u New Yorku.

Arendt je svjetski priznata kao jedna od najvažnijih političkih filozofkinja dvadesetog stoljeća, a brojne knjige i članci koje je napisala trajno su utjecali na političku teoriju. Najznačajnija njezina djela su "Mi izbjeglice" (1943.), "Izvori totalitarizma" (1951.), "Vita activa" (1958.), "Eichmann u Jeruzalemu: Izvještaj o banalnosti zla" (1963.) i "Ljudi u mračnim vremenima" (1968.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.