Ima li politika još uopće kakav smisao? Čini se da povijesna iskustva totalitarne vladavine (nacističkog i staljinističkog tipa) i totalnog rata (proizvodnje i upotrebe atomske bombe) proistječu iz radikalnog zla politike koja je ne samo nespojiva sa slobodom nego i ugrožava sam opstanak čovječanstva. No politika u 'pravom smislu' nije dominacija, lukavstvo i laž nego je pojmljiva kao pluralni, zajednički svijet ljudi, koji je u povijesti bio ostvaren rijetko i iznimno.

Politika je odlika grčkog (atenskog) polisa, kao tipa ustrojstva i političkog djelovanja. Polis je grčki izum, samo je u njemu ostvarena konstitutivna veza politike i slobode. Sloboda je pojmljena kao odsustvo odnosa prinude i pokoravanja. Članovi političke zajednice oslobođeni su od nužnosti rada i izravne skrbi za život (sfera oikosa). Takav je poredak 'izonomija' – sve građane odlikuje jednaka pretenzija na političko djelovanje. Sloboda iskazivanja mišljenja podrazumijeva prisustvo drugih i sučeljavanje s njihovim mnijenjima. Zajednički svijet nije moguć bez pune pluralnosti viđenja o njemu. Krhkost, kontingentnost i nepredvidivost odlike su političkog djelovanja, ali i njegove sposobnosti započinjanja novoga. A sposobnost za novi početak znači da je čovjek sposoban za 'čudo'.

Daljnji povijesni razvoj u znaku je redukcije izvornog smisla politike kao slobode, od Platona (oslobođenje od politike za slobodu akademskoga) i kršćanske medijevalne tradicije do moderne epohe u kojoj je politika najprije podređena imperativima rada i sigurnosti, da bi na kraju postala instrumentom samog životnog procesa. Čime je opisan pun krug u odnosu spram grčkog definiranja slobode kao oslobođenja od prinude životnog procesa. Politika postaje puko sredstvo za ostvarivanje slobode, a ne sloboda sama.

***

Hannah Arendt (1906-1975), njemačko-američka politička teoretičarka. Rođena u Hannoveru. Od 1924. do 1933. studira filozofiju kod Husserla, Heideggera i Jaspersa. Napušta Njemačku i boravi u Parizu (do 1941) gdje radi za mnoge židovske organizacije. Prisiljena napustiti Francusku, odlazi u New York gdje djeluje u utjecajnom krugu pisaca i intelektualaca oko časopisa Partisan Review. U poratnom razdoblju podučavala je na brojnim američkim sveučilištima (Princeton, Berkeley, Chicago). Sve do svoje smrti usko je bila povezana s New School for Social Research, gdje je predavala političku filozofiju. Godine 1961. kao reporterka lista The New Yorker pratila je suđenje Adolfu Eichmannu.

Glavna djela: "Pojam ljubavi kod Augustina" (1929), "Izvori totalitarizma" (1951), "Vita activa" (1958), "Između prošlosti i budućnosti" (1961), "Eichmann u Jeruzalemu" (1963), "O revoluciji" (1965), "Ljudi u mračnim vremenima" (1968), "Kriza republike" (1972); posthumno: "Židov kao parija" (1978), "Život duha" (1978), "Predavanja o Kantovoj poličkoj filozofiji" (1982), "Ogledi o razumijevanju" (1994), "Odgovornost i suđenje" (2003).

Hannah Arendt (Hannover, 1906. – New York, 1975.) američko-njemačka je filozofkinja i politologinja. Studirala je na sveučilištima u Marburgu, Freiburgu i Heidelbergu, gdje je 1928. doktorirala. Po dolasku nacista na vlast 1933. napustila je Njemačku, a od 1940. živjela je u SAD-u. Uz ostalo, predavala je na Sveučilištu u Chicagu i na New School for Social Research u New Yorku.

Arendt je svjetski priznata kao jedna od najvažnijih političkih filozofkinja dvadesetog stoljeća, a brojne knjige i članci koje je napisala trajno su utjecali na političku teoriju. Najznačajnija njezina djela su "Mi izbjeglice" (1943.), "Izvori totalitarizma" (1951.), "Vita activa" (1958.), "Eichmann u Jeruzalemu: Izvještaj o banalnosti zla" (1963.) i "Ljudi u mračnim vremenima" (1968.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.