Početkom devetnaestog stoljeća, negdje na pola puta između Berlina i Dessaua, smjestio se Wandernburg u koji jedne noći pristiže enigmatični Hans. Siguran je da u gradu neće ostati dulje od par noći, jer nema običaj predugo se zadržavati na jednome mjestu, ali susret s osebujnim verglašem, a kasnije i oštroumnom Sophie priječi ga u naumu da nastavi svoje putovanje.

Sophie dijeli Hansovu ljubav prema poeziji i prevođenju te se upuštaju u strastveni odnos u kojem se te dvije žudnje isprepliću poput nerasporiva sukna. Ljubav, seks, filozofska i politička misao postnapoleonske Europe dovitljivo i suvereno provlače se kroz priču o skrivenoj romansi, salonske rasprave i prijateljstvo s mudrim verglašem, a kada noć zavije grad, u radnju se uvlači i misteriozni maskirani napadač.

Andrés Neuman nakon objave "Putnika stoljeća" zasluženo je pretkazan kao jedan od nositelja književnosti 21. stoljeća. Iako smješten u turbulentno povijesno razdoblje iz kojeg će iznići suvremene ideje o emancipaciji pojedinca i ulozi države, ovaj roman nije povijesni i ne teži to biti. Za autora je povijest poput laboratorija za analizu sadašnjosti, zrcala u kojem se odražava današnji trenutak u svojoj kompleksnosti i višeznačju.

Ljepota i sveobuhvatnost ovog djela proizlaze iz mozaika likova i odnosâ, interpretacije života i umjetnosti, ali prije svega iz suptilne duhovitosti i topline koje, zahvaljujući majstorskom stilu pisanja, čine ovaj roman užitkom za sve ljubitelje književnosti i nezaobilaznom stanicom u povijesti latinoameričke književnosti.

„Dobar čitatelj u ovom će romanu pronaći nešto što postoji samo u velikoj književnosti, onoj koju pišu pravi pjesnici, onoj koja se ne boji zaći u mrak otvorenih očiju i onoj koja ne zatvara oči ni pred čim... Književnost 21. stoljeća pripada Neumanu i nekolicini njegove braće po krvi.“ 

Roberto Bolano

„Putnik stoljeća ne samo da cijeni čitateljevu inteligenciju, on ju štuje. Za takvo postignuće potreban je nevjerojatan talent, a Neuman ga posjeduje... Prelijep, uspio roman: koliko ambiciozan i darežljiv, toliko dirljiv i pametan.“

Juan Gabriel Vásquez, The Guardian

„Neumanov je stil pisanja poput elegantnog valcera između naoko suprotnih pojmova: uma i srca, književnosti i seksualnosti, politike i filozofije, ideja i emocija. Autor precizno opaža slabosti ljudskog stanja i istovremeno za njih gaji neprijeporno suosjećanje i razumijevanje. Rijetko se sreće roman koji tako vješto spaja poeziju, povijest, filozofiju, semantiku, politiku, triler i ljubav.“ 

Elif Shafak

„Duboko eruditski, ali i vraški zabavan roman, mješavina strasti i razuma, ovo iznimno postignuće argentinskog čuda od pisca kombinira šarmantne zaplete i dijalektiku izazovnu za um.“

Boyd Tonikin, The Independent

Andrés Neuman (1977., Buenos Aires) poznati je i nagrađivani pisac romana, kratkih priča i poezije. Sin argentinskih glazbenika u emigraciji, za vrijeme djetinjstva seli u Granadu gdje je i diplomirao te neko vrijeme predavao latino-američku književnost na Sveučilištu. Autor je romana „Bariloche“ (1999), „La vida en las ventanas“ (2002), „Una vez Argentina“ (2003), „Putnik stoljeća“ (El viajero del siglo, 2009), „Razgovori nasamo“ (Hablar solos, 2012)  i "Lom" (Fractura, 2018), te još desetak izdanja kratkih priča, zbirki pjesama i aforizama.

Istaknut je među najvažnije latino-američke autore na listi „Bogotá-39“ i magazina Granta. „Putnik stoljeća“ ovjenčan je brojnim nagradama među kojima se ističu najcijenjenije latino-američko priznanje za roman „Alfaguara“, „Premio de la Crítica“, uži izbor za „IMPAC Dublin“ i nagradu časopisa Independent za stranu prozu. Knjige su mu prevedene na dvadesetak jezika.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.