U Splitu, u kojem se naizgled ništa neobično  ne događa, djeca već desetljećima nestaju bez traga. Kad Toma, drugorođeno dijete koje se u vlastitoj obitelji osjeća  zanemareno i nevidljivo, krene istraživati davne nestanke  djece, među kojima i dječaka zvanog Čarli – slučajeve koje  njegov pokojni djed, inspektor Lukas, nikada nije uspio  razriješiti – započinje potraga koja će ga odvesti duboko  ispod površine poznatog grada. Iza naizgled običnih lica  i mjesta skrivaju se mračne tajne: babica Viola i njezin  pomagač Hektor desetljećima su gradili okrutnu shemu u  kojoj su djeca nestajala, gubila identitet i živjela  u tuđim obličjima.

Uz pomoć hrabre i odlučne djevojčice Luce i osebujnog  dječaka Roka, čija se drugačijost pokazuje presudnom u rasvjetljavanju istine, Toma postupno razotkriva tajnu u  kojoj se isprepleću obiteljske traume, ljubomora i okrutna  magija.

Roman Vjekoslave Huljić "Tajna nestale djece" snažna je urbana fantazija o zapostavljenosti, potrazi za identitetom i pravu na vlastiti  glas, ali i moćna emotivna priča o snazi prijateljstva i vjeri  u druge. U svijetu u kojem se granica između stvarnog i  nadnaravnog opasno briše, hrabrost, prijateljstvo i empatija  postaju jedini način da se istina izvuče na svjetlo - i da se prekine prokletstvo koje  traje generacijama.

Imate li brata? Sestru? Niste ni najstariji ni  najmlađi?  U sredini. Jeste li čuli za sindrom srednjeg djeteta?  Možda je samo bapska priča, a možda i ne.  Jeste li se ikada osjećali pomalo nevidljivo, pomalo po strani? Je li taj plašt nevidljivosti  bio vaša slabost ili vaša moć?  Jednom me neka mačka uporno gledala  žutim očima. Samo što ne progovori,  pomislila sam. Čekaj, a što ako možda i  govori… Nisam trebala dugo čekati da saznam.

Vjekoslava Huljić (Tomislavgrad, 1963.) diplomirana  je pravnica, no njezin je profesionalni  i autorski put od početka obilježen pisanjem.  Objavila je trinaest knjiga, od čega deset namijenjenih mlađim čitateljima: zbirke bajki i priča Čampro (2000.) i Lonac za čarolije (2007.), romane  za djecu Maksove šumotvorine (2002.) i Oči u  oči s nebom (2003.), te romane za mlade Moj tata  je lud za mnom (2011.), Moja baka ima dečka (2013.), Moja sestra je mrak (2015.), Moji misle da  ja lažem (2016.), Moje ljeto s Picassom (2018.) i  Moj Titanic ne tone (2019., Nagrada Anto Gardaš  Društva hrvatskih književnika).

Objavila je i zbirku poezije Jutrooki (1986.),  romane za odrasle Gen anđela (2011.) i La Petite  Marie (2022.), te slikovnice Pingvin Frio i Ledenjak  (2021.) i Upomoć! Mene je strah! (2024.). Bajke, priče i pjesme uvrštene su joj u čitanke  i školsku lektiru, te antologije Najljepše priče  i Izbor suvremene hrvatske bajke. Objavljuje  pjesme i priče u časopisima, a njen esej o Pipi Dugoj Čarapi objavljen je u knjizi Spisateljice biraju. Bajka Čampro dramatizirana je i izvođena  u Gradskom kazalištu lutaka Split, a njene  bajke i priče ekranizirala je Hrvatska televizija. Dvostruka je nositeljica nagrade Zlatno pero za  najboljeg mladog književnika, te dobitnica prve  i druge Nagrade Modre Laste.

Već gotovo tri desetljeća djeluje i kao jedna  od najznačajnijih autorica stihova u hrvatskoj  zabavnoj i pop-glazbi, s opusom od preko sedamsto  pjesama, višestruko nagrađivanih i  snažno prisutnih u kolektivnoj kulturi. Dobitnica  Cesarica i Porina, četiri je puta stihovima  predstavljala Hrvatsku na Pjesmi Eurovizije. Napisala je stihove songova za mjuzikle Pacijenti, Žuta minuta i 9,99 grama sreće.

Roman Tajna nestale djece njezin je prvi žanrovski  iskorak u područje misterija i urbane fantastike,  u kojem se prepoznatljiva emotivnost i  osjetljivost prema dječjoj perspektivi spajaju s  napetom pričom o nestancima, tajnama i povjerenju.

Živi i stvara u Splitu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.