Nakon pet knjiga proze za djecu i tekstova za stotine hitova hrvatske zabavne glazbe, Vjekoslava Huljić predstavlja se svojim prvim romanom. To je priča o mladoj ženi koja se vraća na otok s kojeg potječe ne bi li otkrila tajnu iz koje je niknuo njezin život.

"U početku su ljudi šaputali, šuškali i upirali prstom u nju. Brali su je znatiželjnim očima kao kakvu endemsku voćku. Bilo je i onih koji bi pljucnuli tri puta kad bi prošla, bojeći se nesreće. Jer, bila je strankinja koja je govorila 'jezikom onih uspravnih došljaka'. A bila je, k tome lijepa, još i s djetetom... A sama žena s djetetom, i to ženskim, može donijeti samo nevolju i preuranjene kiše od kojih grožđe sagnjije, a vino zaudara na vlagu i loša sjećanja."

Vjekoslava Huljić rođena je 1963. u Tomislavgradu, a odrasla u Splitu, gdje je završila osnovnu i srednju školu, te Pravni fakultet. Autorica je osam knjiga za djecu: knjige bajki i priča "Čampro" (2000.) i "Lonac za čarolije" (2007.), te romana za djecu "Maksove šumotvorine" (2002.), "Oči u oči s nebom" (2003.), "Moj tata je lud za mnom" (2011.), "Moja baka ima dečka" (2013.), "Moja sestra je mrak" (2015.) i "Moji misle da ja lažem" (2016).

Objavila je i zbirku pjesama "Jutrooki" (1986.) te roman za odrasle "Gen anđela" (2011.). Bajka o divu Čampro izvođena je 1996. g. u splitskom Gradskom kazalištu lutaka, a njezine priče za djecu ekranizirala je Hrvatska televizija 1994. godine.

Još kao dijete postala je dvostruka dobitnica prve nagrade časopisa Dječja iskra, koji joj je dodijelio Zlatno pero za najboljeg mladog književnika, te prve i druge nagrade Modre laste. Bajke i pjesme uvrštene su u mnoge čitanke i školsku lektiru.

Uz Miru Gavrana i Tončija Huljića suautorica je mjuzikla "Pacijenti".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.