U ožujku 1945. maleni Yoshie Watanabe preživio je pad atomske bombe u Hiroshimi. Čitatelj ga upoznaje u smiraju života, u trenutku kada se sprema donijeti prijelomnu odluku, ali sve što znamo o njegovoj prošlosti dolazi iz usta žena koje je volio i koje su voljele njega. Prolazimo tako Parizom, New Yorkom, Buenos Airesom i Madridom, nošeni koliko subjektivnim toliko i istinitim iskazima, te sklapamo razlomljene dijelove Watanabeova života, ali i društveno-političkih previranja 20. stoljeća. Ono što će ti povezani fragmenti stvoriti jedna je od najljepše napisanih posveta ljudskom pamćenju, zaboravu i kolektivnoj krivnji, u čijim temeljima leži iskonska ljubav prema životu.

"Lom" je maestralan povratak Andrésa Neumana koji se "Putnikom stoljeća" etablirao kao jedan od najvažnijih latinskoameričkih pisaca današnjice. Ovaj je roman prije svega posveta ljepoti slomljenih stvari, onih kroz čije pukotine prolazi život, ljubav, povijest, priroda i duh; i onih čije savršenstvo proizlazi upravo iz nesklada.

Riječ je o neosporivom savršenstvu koje pronalazimo u svemu bitnome što čini život i o pukotinama koje su nasljedstvo 20. stoljeća, svih bezglavih pokolja, nasilja i ruševina, čije su posljedice duboko utkane u naše kolektivno pamćenje. Neumanov gospodin Watanabe stoji pred nama kao mesija čitavog jednog svijeta, onog koji čuči u nama samima.

Iz kritike:

Andrés Neuman stvorio je u ovom romanu fascinantan lik čijim venama kola cijela životna filozofija. Početak knjige, kao i putovanje na koje odlučuje krenuti, neke su od najboljih stranica koje sam u životu pročitao. Do čitatelja svom silinom dopiru bore i tragovi lomova na licu i u duši starca kojeg će na kraju biti nemoguće zaboraviti. - José María Pozuelo Yvancos, Abc Cultural

Mnogo je romana u ovome romanu. Opažanja o životu toliko su točna da bude strah, kao što su istiniti i osjećaji i razmišljanja četiriju žena. Istodobno u knjizi na trenutke ima sjajnog smisla za humor. Nevjerojatna je ekološka svijest u ovome romanu, koja se kroza nj provlači poput kostura i kulminira u prekrasnom finalu. Ambiciozan roman u najboljem smislu te riječi. - Marta Sanz

Ovaj tekst čini okrutno potresnim to što je izgrađen od svih trenutaka u kojima se gospodin Watanabe pokušava iznova izgraditi kao da je on sam razbijena keramička posuda. Posebno se ističu početak i kraj knjige koji su, u svojoj nijemoj jednostavnosti, savršeni. - Ricardo Baixeras, El Periódico

Andrés Neuman (1977., Buenos Aires) poznati je i nagrađivani pisac romana, kratkih priča i poezije. Sin argentinskih glazbenika u emigraciji, za vrijeme djetinjstva seli u Granadu gdje je i diplomirao te neko vrijeme predavao latino-američku književnost na Sveučilištu. Autor je romana „Bariloche“ (1999), „La vida en las ventanas“ (2002), „Una vez Argentina“ (2003), „Putnik stoljeća“ (El viajero del siglo, 2009), „Razgovori nasamo“ (Hablar solos, 2012)  i "Lom" (Fractura, 2018), te još desetak izdanja kratkih priča, zbirki pjesama i aforizama.

Istaknut je među najvažnije latino-američke autore na listi „Bogotá-39“ i magazina Granta. „Putnik stoljeća“ ovjenčan je brojnim nagradama među kojima se ističu najcijenjenije latino-američko priznanje za roman „Alfaguara“, „Premio de la Crítica“, uži izbor za „IMPAC Dublin“ i nagradu časopisa Independent za stranu prozu. Knjige su mu prevedene na dvadesetak jezika.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.