Atentat koji se smatra jednim od najbrutalnijih koje dvadeseto stoljeće pamti ubojstvo je ideologa i vođe komunističke revolucije, Lava Trockog. Nakon zatočeništva u Rusiji te egzila u Turskoj, Francuskoj i Norveškoj smrt ga je snašla u Meksiku, 20. kolovoza 1940. kada je podlegao ozlijedi od udarca planinarskim cepinom u glavu. Ubio ga je španjolski komunist Ramon Mercader. Ovaj, po opsegu i temi, monumentalni povijesni i psihološko-trilerski roman rasvjetljava upravo taj događaj. Rasvjetljava ga iz triju perspektiva: ubojice, ubijenog i slučajnog prolaznika Ivana Cardenasa.

U šetnji havanskom plažom 1977. Ivan susreće stranca u društvu dvaju borzoja, a koji se za kubansku neimaštinom obilježenu stvarnost, sa skupim automobilom i uvijek spremnim čuvarom suviše ističe. Dvojicu muškaraca povezuje ljubav prema plemenitim ruskim hrtovima o kojima Ivan dosta zna jer radi kao korektor veterinarskog časopisa. Premda je u mladosti bio velika književna nada, spisateljski mu je uspon režimski zaustavljen i otada životari u oskudici, ispunjen frustracijom i strahom od represije. Njegov život iz temelja mijenja upravo susret s misterioznim strancem jer uviđa da se u njemu krije nešto mnogo mračnije i opasnije nego što se na prvu činilo...

Leonardo Padura, pisac poznat po svojim kriminalističkim romanima, javio se 2009. godine ovim ambicioznim djelom koje je kritika dočekala pohvalama te ga odmah smjestila u latinoamerički modernistički kanon. Premda Kubanac, napisao je jedan od najvažnijih ruskih romana. Pored veoma iscrpne slike o životu Trockoga u izgnanstvu, Padura mikroanalitički razlaže i mentalni sklop vrhunski obučenog ubojice prije, za vrijeme i nakon ubojstva. Jednako je snažna slika rastakanja Mercaderove ideološke zamračenosti kada otkrije sve poteze monstruoznog Staljinova uma, tajne planove i urote. I ne manje važno, Padura kroz Ivanov glas otkriva i totalitarizmom pritisnutu kubansku zbilju koja svoje građane sabija u rezignaciju, siromaštvo i strah.

"Čovjek koji je volio pse" amalgamski je spoj faktografije i psihološke proze koji se čita i kao vrhunska špijunska fikcija.

**

Leonardo Padura, poznat po svojim detektivskim romanima, ušao je u kanon suvremene latinoameričke književnosti ispisavši ruski roman. Ruska kvaliteta ovog romana proizlazi ne samo iz njegova opsega i činjenice da se stalno vraća u Moskvu, već iz autorove tolstojevske strasti prema povijesnim pojedinostima i dostojevskijevske ljubavi prema ispitivanju morala svojih likova… Čovjek koji je volio pse priča je o egzilu Lava Trockoga kojeg je ubio Ramon Mercader u Meksiku 20.kolovoza 1940. - New York Times

Kompleksna, svevremenska priča o politici i intrigama, nalik onima Alana Fursta ili Bolana. Protkana filozofijom, ali vrlo tečna. Nadmoćni intelektualni misterij. - Kirkus

Čovjek koji je volio pse knjiga je koja hrani čitateljevu dušu. Sa svim svojim isprepletenim nitima pripovijesti, ovaj roman intrigira čitatelja onako kako svaki pravi misterij treba, no istodobno je i vrlo ambiciozno književno djelo – autor je brižljivo posvećen tonu proze, nepokolebljiv u svojoj predanosti istini i osobito u portretiranju života na Kubi tijekom teških devedesetih godina. Osim toga, ovaj nas roman podsjeća da je sjeme svijeta u kakvome danas živimo zasađeno još odavno. - Oscar Hijuelos

Najbolji povijesni roman ove godine. Ubojstvo Trockog cepinom polazna je točka jednog od najboljih noir romana o 20. stoljeću. - Lire

Leonardo Padura (1955., Havana) jedan je od najpoznatijih i najnagrađivanijih živućih kubanskih književnika. Diplomirao je španjolski jezik i književnost na Sveučilištu u Havani i radio kao scenarist, novinar i kritičar. Najpoznatiji je po seriji kriminalističkih romana o detektivu Mariju Condeu koji su prevedeni na više od dvadeset jezika i nagrađeni prestižnim nagradama: Cafe Gijon (1995.), Hammett za najbolji kriminalistički roman (1997., 1998. i 2005.), Prix des Americas Insulaires (2002.) u Francuskoj, Brigada 21 za najbolji roman godine, Cuban Critics, National Prize za roman (1993.) i Raymond Chandler (2009.).

Roman "Čovjek koji je volio pse" (2009.) kritika je proglasila najboljim što je iz Padurina pera izašlo, a nagrađen je s čak pet nagrada (Francesco Gelmi di Caporiaco, 2010., Prix Initiales, Roger Callois i Critic’s Prize 2011. godine te Critic’s Prize 2015.). Osim toga, dvaput je dobio nagradu za cjelokupni opus: Cuban National Prize for Literature (2012.) te nagradu Princess of Asturius (2015.), jednu od najvažnijih nagrada u Španjolskoj.

Proslavljeni Padurini romani o Mariju Condeu su: "La transparencia del tiempo" (2018.), "Herejes" (2013.), "La neblina del ayer" (2012.), "La cola de la serpiente" (2011.), "Adios Hemingway" (2006.), "Vientos de cuaresma" (2001.), "Pasado perfecto" (2000.), "Paisaje de otono" (1998.), "Mascaras" (1997.). Ostala djela su romani "La novela de mi vida" (2002.) i "Regreso a Itaca" (2016.) te zbirka kratkih priča "Aquello estaba deseando ocurrir" (2015.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.