U romanu "Djevojčica iz Afganistana" Deborah Ellis pokušala je mladim čitateljima/cama približiti život u zemlji u kojoj ženama i djevojkama nije dopušteno izići iz kuće bez muške pratnje, u kojoj moraju nositi odjeću koja vam prekriva svaki djelić tijela, uključujući i lice, svaki put kad izidete. Kroz priču o nekoliko mjeseci života djevojčice Parvane u razrušenom glavnom afganistanskom gradu Kabulu autorica je opisivala život u Afganistanu, gdje su talibani, pripadnici ekstremne religiozne skupine, upravljali većim dijelom zemlje.

U "Parvaninu putovanju", nastavku " Djevojčice...", Talibani još uvijek nadziru Afganistan, ali rat i dalje bjesni, a Kabul je u ruševinama. Parvanin otac je umro, a majka bi s ostatkom obitelji mogla biti bilo gdje u opustošenoj zemlji. Jedino što Parvana zna jest to da ih mora pronaći. Unatoč svojoj mladosti i prerušena u dječaka, ova hrabra djevojčica kreće na neizvjesno putovanje i susreće drugu djecu koja bježe od rata - u selu razorenom bombardiranjem pronalazi dječačića, potom devetogodišnju djevojčicu koja vjeruje da, kada su u pitanju mine, posjeduje čarobne moći i dječaka s jednom nogom. Djeca zajedno nastavljaju putovanje, a njihov prijateljski odnos pretvorit će se u spone ljubavi, nalik obitelji koja im svima nedostaje.

Ellis svojoj mladoj čitalačkoj publici želi usaditi spoznaju da ljubav i prijateljstva pomažu preživljavanju i u najgorim uvjetima, a kamoli ne u "običnijim" i manje bremenitim životim okolnostima.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.