Navečer, prije spavanja, mačić je poviknuo:
„Onda znaci svi smo dlukciji!“
Roditelji se pogledaše i povikaše: „Tako je!“ I još:
„Bravo, Toto!“
„A zasto?“, upita Toto malo manje glasno.
„E, pa, to je tako. To je život. Sunce nije kao mjesec,
bura nije kao jugo, srdela nije kao girica, rak nije
kao puž, ni plićak nije kao dubina. Pogledaj koliko
ima zvijezda. Nijedna ne sjaji istim sjajem. Razumiješ?“
Izgledalo je da je Toto zadovoljan Odanovim objašnjenjem.
I svi roditelji bili su zadovoljni jer Toto nije
više zapitao: „Zašto?“ Od sreće su zapjevali.

Obitelji dolaze u svim oblicima, vrstama i veličinama, ali ovakvu još niste upoznali. Neobičnu nuklearnu zajednicu čine gušter Gonzo, galeb Galebinjo, dupin Odan i mačić Toto. Naći ćete ih na otočiću Samcu čije ime i samo govori da ga, osim njih, nitko drugi ni u šali ne posjećuje.

Bila bi to priča o dugom, toplom i razigranom ljetu da olujna pijavica ne naruši otočni mir. Osim što je uznemirila sve stanovnike Samca, donijela je i neželjeno smetalo - čovjeka. Da priroda može bez čovjeka lekcija je koju ribar i brodolomac Jerko ponovno usvaja. Grub i životom razočaran, boravkom na otoku Samcu pomiruje se s vlastitom žaljenjem obilježenom prošlošću, ali kao i svaka dobra priča za djecu, i on i životinje dosegnu sigurnu luku.

Basnoliki roman "E, baš mi se pjeva!" Lade Martinac Kralj u obiteljskoj harmoniji nadmetanja, igranja, prepiranja, sanjarenja i povremenog svađanja drugačiji je pristup životu jer i brodolom je, znamo, dio plovidbe. 

Malo sam se smijala, pa sam malo plakala, pa sam se na to još i malo bojala. Ova bi se priča mogla pretočiti u ljudski svijet, ali to bi već bilo malo teže. Zamislite troje ljudi. Svi različiti. Različita boja kože, različita visina, različita razmišljanja. Mislite li da bi se njih troje okupili da spase nekog četvrtog, a taj četvrti je opet drugačiji od njih? Ako netko takav postoji, ja mu odajem priznanje. - Klara Kolac, učenica, 8. razred

Lada Martinac Kralj rođena je u Splitu 1960. Deset godina radila je kao dramaturginja u HNK-u Split, a zatim kao urednica u Dramskom programu Hrvatskoga radija, gdje radi i danas. Bavi se dramskim pisanjem i pisanjem za djecu. Njezini dramski tekstovi igrani su u kazalištima, na televiziji i radiju. Autorica je brojnih dramatizacija i adaptacija kako za kazališta, tako i za radio. Dobitnica je nagrade festivala Marulićevi dani za adaptaciju (2003). Objavila je knjigu drama "Odluka, drame i epilozi" (Stajer-graf, Zagreb, 2012). U pisanju za djecu našla je slobodu i ugodu koje su je pratile dok je pisala "Oblačkove igre" (Naklada Hajd, Zagreb, 2003.) i dramske tekstove za djecu kao što su: "Noć duhova", "Anđeli imaju krila, zar ne?", "Lastavica", "Pupoljak", "Sami u kinodvorani", "Tajna Krpen kralj", "Vukovčar", "Pobuna u postolarskoj radionici", "Na leđima slona" i drugi. Njezini tekstovi, kao i brojne dramatizacije, igrani su na pozornicama dječjih kazališta u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Virovitici i Zadru, te na Hrvatskom radiju. Objavljivani su u različitim izborima i antologijama. Dobila je četiri puta nagradu za dječji tekst festivala Mali Marulić (2009, 2012, 2014. i 2017).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.